Skip to Content Top

ZAŠTO NE OSTVARUJEMO BOLJE REZULTATE U PRODAJI?

|

Zašto ne ostvarujemo bolje rezultate u prodaji?

Da li ste se ikada ozbiljno zapitali šta vas sprečava da budete uspešniji?

Da li je problem u tržištu?

Konkurenciji?

Kupcima?

Cenama?

Ili možda u nečemu što mnogo teže primećujemo?

U nama samima!

Želim da vam predstavim četiri razloga zbog kojih profesionalci prodaje često ne ostvaruju rezultate koje žele.

Najzanimljivije je to što tih razloga najčešće nismo ni svesni.

Umesto da tražimo uzroke problema u sopstvenom načinu razmišljanja i ponašanja, mnogo je lakše da ih pronađemo negde drugde.

U tržištu.

U konkurenciji.

U zahtevnim kupcima.

Ili u kompaniji za koju radimo.

Ali šta ako upravo naš način prodaje doprinosi problemima zbog kojih se svakodnevno žalimo?

Hajde da pogledamo šta se zaista događa.

1. Kupci imaju svoj sistem kupovine, a prodavci su prepušteni sami sebi

U profesionalnoj prodaji svakodnevno pravimo jedan veoma važan izbor.

Često potpuno nesvesno.

Možemo da pratimo sistem kupovine potencijalnog kupca.

Ili možemo da imamo sopstveni sistem prodaje.

U čemu je razlika?

Ako pratimo isključivo kupčev sistem, često ćemo raditi ono što on od nas traži.

Slati ponude.

Pripremati prezentacije.

Odgovarati na brojna pitanja.

Davati popuste.

Čekati odluku.

I ulagati sve više vremena i energije, a da pritom ne dobijamo odgovarajuću posvećenost druge strane.

Tako lako postajemo ono što u Sandleru nazivamo Besplatni Savetnik.

Dajemo informacije.

Dajemo znanje.

Dajemo svoje vreme.

A zauzvrat često dobijamo:

„Razmislićemo.“

„Javićemo Vam se.“

„Pošaljite nam ponudu.“

Ili:

„Konkurencija nam je ponudila bolju cenu.“

Da li ste se nekada zapitali zašto se ovo toliko često događa?

Ko je naučio kupce da se tako ponašaju?

Želim da vam postavim neprijatno pitanje.

Ko je naučio potencijalne kupce da od prodavaca traže sve više informacija, ponuda i popusta?

Odgovor je jednostavan.

Mi!

Mi koji se bavimo prodajom.

I naša konkurencija.

Godinama smo kupce navikavali da ćemo uraditi gotovo sve kako bismo dobili priliku da im nešto prodamo.

Kupac traži ponudu?

Odmah je šaljemo.

Traži dodatne informacije?

Nema problema.

Traži još jednu prezentaciju?

Naravno.

Traži popust?

Pokušavamo da ga obezbedimo.

I tako smo sami stvorili obrazac ponašanja u kojem druga strana često određuje pravila razgovora.

Nemojte me pogrešno razumeti.

Kupci nisu loši ljudi.

Mnogi od njih su imali neprijatna iskustva sa prodavcima.

Možda su bili izloženi pritisku.

Možda su dobijali obećanja koja nisu ispunjena.

A možda su samo naučili da ovakav pristup daje rezultate.

Ali postoji jedna važna činjenica.

Da bismo stalno pristajali na uslove koji nam ne odgovaraju, potreban je i naš pristanak.

Ne možemo kontrolisati sve što potencijalni kupac radi.

Ali možemo odlučiti kako ćemo mi voditi prodajni razgovor.

Zašto su kupci u odbrambenom stavu?

Razmislite o tome.

Kada potencijalni kupac očekuje da ćete pokušati da mu nešto prodate, možda već na početku razgovora podiže svoj psihološki gard.

Postaje oprezan.

Ne želi odmah da otkrije previše informacija.

Pokušava da zadrži kontrolu.

A ponekad razgovor svodi na pitanja o proizvodu, uslovima i ceni.

Šta se tada događa?

Vi pokušavate da mu objasnite vrednost svog rešenja.

A on možda nije spreman ni da vas sasluša.

I kako će na kraju upoređivati ponuđače?

Često na najjednostavniji način.

Preko ponuda i cena.

Ako kupac ne razume razliku između različitih rešenja, cena lako postaje glavni kriterijum za poređenje.

Zato profesionalna prodaja ne bi trebalo da počinje pokušajem da ubedimo kupca.

Treba da počne razgovorom u kojem obe strane pokušavaju da razumeju postoji li stvaran razlog za saradnju.

A za to nam je potreban sistem prodaje.

Ne sistem u kojem pokušavamo da kontrolišemo kupca.

Već sistem koji nam omogućava da postavljamo prava pitanja, kvalifikujemo prilike i donosimo kvalitetne poslovne odluke.

2. Trošimo dragoceno vreme na ljude koji nikada neće kupiti

Drugi veliki problem jeste nedostatak sistema za kvalifikaciju potencijalnih kupaca.

Koliko puta ste otišli na sastanak i tek kasnije shvatili da od tog posla verovatno neće biti ništa?

Koliko puta ste razgovarali sa osobom koja nema ovlašćenje da donese odluku?

Koliko puta ste održali prezentaciju za kompaniju koja uopšte nema budžet?

I koliko ste puta pripremili ponudu za nekoga ko samo želi da proveri tržište?

U svojim treninzima često upozoravam na ogromnu količinu vremena koju prodavci troše na nekvalifikovane sastanke.

U originalnom tekstu naveo sam provokativnu procenu da čak preko 80% prodajnih sastanaka može predstavljati gubljenje vremena i energije.

Poenta nije u preciznom procentu, već u pitanju koje svaki direktor prodaje treba da postavi:

Koliko sastanaka vašeg tima zaista ima osnov da preraste u poslovnu saradnju?

Ako ne znate odgovor, možda imate ozbiljan problem sa kvalifikacijom.

Laka pitanja vode do teških prodaja

U Sandleru postoji jedno izuzetno važno pravilo:

„Ako postavljamo laka pitanja, imaćemo teške prodaje. Ako postavljamo teška pitanja, imaćemo mnogo lakše prodaje!“

Šta to znači?

Zamislite da tokom sastanka postavljate samo pitanja na koja kupac lako može da odgovori.

„Da li ste zadovoljni postojećim dobavljačem?“

„Da li Vas zanima naše rešenje?“

„Da li želite da Vam pošaljemo ponudu?“

Takva pitanja mogu imati svoje mesto.

Ali da li vam zaista pomažu da razumete zbog čega bi kupac želeo da sarađuje sa vama?

Šta ako postavite drugačija pitanja?

„Šta trenutno ne funkcioniše onako kako biste želeli?“

„Koliko dugo imate taj problem?“

„Šta ste pokušali da uradite povodom njega?“

„Kakve posledice ima to što problem još nije rešen?“

„Šta će se dogoditi ako se ništa ne promeni?“

„Ko sve treba da učestvuje u odluci?“

Ova pitanja zahtevaju ozbiljniji razgovor.

Ponekad mogu biti neprijatna.

Ali nam pomažu da razumemo stvarnu situaciju.

Ako izbegavate teška pitanja na početku prodajnog procesa, možda ćete se mnogo kasnije suočiti sa još težim problemima.

Zašto prihvatamo „Razmislićemo“ kao rezultat?

Jedan od najvećih problema u prodaji jeste to što smo navikli da određene odgovore prihvatamo bez razjašnjenja.

„Razmislićemo.“

„Pošaljite nam ponudu.“

„Javićemo Vam se.“

I prodavac zadovoljan odlazi sa sastanka.

Zašto?

Zato što veruje da još postoji šansa.

Da kupac razmišlja.

Da je zainteresovan.

I da će se možda uskoro javiti.

Ali šta zapravo zna?

Da li zna o čemu kupac treba da razmisli?

Da li zna kako će doneti odluku?

Da li zna koji su kriterijumi?

Da li zna kada će se ponovo razgovarati?

Ako ne zna, onda možda nema kvalifikovanu prodajnu priliku.

Ima samo nadu.

A šta se događa kada se ovakvi razgovori ponavljaju mesecima?

Prodavac ulaže sve više energije.

Rezultati izostaju.

Samopouzdanje opada.

I počinje da sumnja u sebe.

Najveća šteta nije uvek izgubljeno vreme. Ponekad je mnogo ozbiljnija šteta koju takvi razgovori nanose našim uverenjima i samopouzdanju.

Zašto ne razgovaramo sa ljudima koji donose odluke?

Postoji još jedan problem.

Mnogi prodavci ne razgovaraju sa ljudima koji imaju odgovarajuća ovlašćenja za donošenje odluke.

Zašto?

Ponekad veruju da nisu dovoljno važni da razgovaraju sa direktorom.

Ponekad se plaše takvog razgovora.

A ponekad im je jednostavnije da razgovaraju sa osobama koje su im dostupnije.

I tako provode mnogo vremena sa sagovornicima koji mogu da prikupljaju informacije, ali ne mogu sami da odluče o saradnji.

To ne znači da takve ljude treba zaobići ili potceniti.

Naprotiv.

Oni mogu biti veoma važni za proces kupovine.

Ali profesionalac prodaje treba da razume ko sve učestvuje u odluci i kako se ona donosi.

Bez toga lako može da izgubi kontrolu nad sopstvenim prodajnim procesom.

3. Previše govorimo o proizvodu i kompaniji

Treći razlog je nešto što većina prodavaca smatra svojom velikom prednošću.

Znanje!

Znamo mnogo o proizvodima.

Znamo koliko je naša kompanija uspešna.

Znamo sve tehničke karakteristike.

Znamo prednosti u odnosu na konkurenciju.

I onda želimo sve to da pokažemo potencijalnom kupcu.

Ali postoji jedno izuzetno važno pravilo:

„Kupce neće biti briga koliko znamo dok ne osete da brinemo za njih!“

Razmislite o tome.

Kupac dolazi na sastanak sa svojim problemima.

Sa svojim očekivanjima.

Sa svojim uverenjima.

A mi počinjemo da pričamo o sebi.

O našoj kompaniji.

O proizvodima.

O godinama iskustva.

O uspesima.

O referencama.

I sve vreme očekujemo da će sagovornik biti oduševljen.

Ali šta ako ga zapravo ne zanima ono što govorimo?

Šta ako još nije razumeo kakve veze sve te informacije imaju sa njegovim problemima?

Zašto znanje može postati naš neprijatelj?

Često kažem nešto što ume da iznenadi profesionalce prodaje, posebno ljude sa velikim tehničkim znanjem.

„Znanje je naš najveći neprijatelj u prodaji!“

Naravno, ne mislim da je znanje samo po sebi loše.

Naprotiv.

Stručno znanje je neophodno.

Ali problem nastaje kada ga koristimo u pogrešnom trenutku.

Kada govorimo mnogo više nego što je potrebno.

Kada želimo da impresioniramo sagovornika.

I kada svojim odgovorima pokušavamo da pokažemo koliko vredimo.

A kupac?

On možda još nije ni objasnio zbog čega je došao na sastanak.

Zato se zapitajte:

Da li svojim znanjem pomažete kupcu ili pokušavate da ga impresionirate?

To su dve potpuno različite stvari.

„Da čujem šta nudite!“

Zamislite sledeću situaciju.

Kupac sedne preko puta vas i kaže:

„Hajde, da čujem šta nudite!“

Šta radite?

Većina prodavaca odmah počinje da priča.

Zašto?

Zato što smo odmalena učeni da treba da odgovaramo kada nas neko nešto pita.

Da budemo ljubazni.

Da pokažemo poštovanje.

Da ne odbijamo sagovornika.

A u poslovnom razgovoru takva potreba može postati posebno snažna kada nam je važno da se drugoj strani dopadnemo.

Ali šta ako ne moramo odmah da počnemo sa prezentacijom?

Šta ako odgovorimo:

„Rado ću Vam objasniti šta radimo. Ali pre toga, da li mogu da Vas pitam šta Vas je navelo da razmatrate ovakvo rešenje?“

Šta smo time uradili?

Nismo odbili kupca.

Nismo bili neljubazni.

Nismo sakrili informacije.

Samo smo pokušali da razumemo razlog njegovog interesovanja.

Profesionalac ne mora na svako pitanje odmah da pruži detaljan odgovor. Ponekad je mnogo važnije da najpre postavi kvalitetno pitanje.

Dva pravila koja menjaju prodajni razgovor

Želim da vam predstavim dva Sandler principa.

Prvo pravilo:

Što duže odlažemo detaljno predstavljanje proizvoda i kompanije, a razgovor koristimo da razumemo kupca, veća je mogućnost da njegovo interesovanje postane ozbiljnije.

Drugo pravilo:

Kada postavljamo stručna i relevantna pitanja pre nego što predstavimo rešenje, sagovornik može jasnije da prepozna našu ekspertizu.

Zašto?

Zato što ne nastupamo kao ljudi koji po svaku cenu žele nešto da prodaju.

Nastupamo kao profesionalci koji žele da razumeju problem.

Ali to je mnogo teže nego što izgleda.

Jer naš Ego često želi da pokaže koliko znamo.

Želi da bude prepoznat.

Da dobije odobravanje.

Da impresionira sagovornika.

I upravo zbog toga prodavci često prerano počinju sa prezentacijom.

Nije dovoljno da znate svoj proizvod. Morate naučiti i kada je pravi trenutak da o njemu govorite.

4. Verujemo da se naša pamet meri količinom znanja

Četvrti razlog možda je najdublji.

Od detinjstva učimo da se znanje dokazuje odgovorima.

U školi nas ispituju.

Mi odgovaramo.

Što više znamo, dobijamo bolju ocenu.

Kasnije u kompaniji očekuje se da poznajemo proizvode, procese i procedure.

I tako počinjemo da verujemo da se naša stručnost najbolje pokazuje količinom informacija koje možemo da izgovorimo.

Ali razmislite o tome.

Da li se profesionalna sposobnost zaista meri samo brojem odgovora koje znamo?

Ili postoji nešto mnogo važnije?

Najbolji profesionalci postavljaju najbolja pitanja

Ako pogledamo razvoj ljudskog znanja, videćemo koliko su važnu ulogu imala pitanja.

Ljudi su napredovali zato što su bili spremni da preispituju postojeća uverenja.

Da postavljaju nova pitanja.

Da istražuju.

I da traže drugačije odgovore.

A šta radimo u prodaji?

Često pokušavamo da pokažemo koliko mnogo znamo.

Umesto da pokažemo koliko kvalitetno umemo da razmišljamo.

Zato želim da zapamtite:

Dobrog profesionalca prodaje ne prepoznajete samo po količini znanja koje demonstrira, već i po kvalitetu pitanja koja ume da postavi.

Vrhunsko pitanje može potpuno promeniti tok razgovora.

Može pomoći kupcu da sagleda problem iz drugačije perspektive.

Može otvoriti temu o kojoj ranije nije razmišljao.

I može stvoriti osnov za mnogo ozbiljniji poslovni odnos.

Ali zašto onda prodavci tako retko postavljaju hrabra pitanja?

Zašto se plašimo da postavljamo pitanja?

Jedan od razloga može biti naša potreba da budemo prihvaćeni.

Svi želimo da se dopadnemo drugim ljudima.

Želimo da ostavimo dobar utisak.

Da nas poštuju.

Da ne izazovemo neprijatnost.

A prodavac često ima još jedan razlog za zabrinutost.

Plaši se da će izgubiti prodajnu priliku.

Zato izbegava pitanja koja bi mogla da dovedu do negativnog odgovora.

Ne želi da pita kupca da li zaista ima novca.

Ne želi da razgovara o posledicama problema.

Ne želi da proveri ko donosi odluku.

I ne želi da čuje da kupac možda uopšte nije zainteresovan.

Mnogo je lakše predstaviti proizvod.

Govoriti o kompaniji.

I poslati ponudu.

Ali šta je rezultat?

Često se vraćamo na isto mesto.

Na čekanje.

Na neizvesnost.

Na frustraciju.

Kada izbegavamo važna pitanja zato što se plašimo odgovora, sami sebi otežavamo prodaju.

Iskrena pitanja ili prikrivena manipulacija?

Postoji još jedan problem u komunikaciji.

Ponekad ne postavljamo pitanja da bismo nešto iskreno saznali.

Postavljamo ih zato što želimo da sagovornika navedemo na odgovor koji nam odgovara.

A to nije isto.

Dozvolite da vam dam jednostavan primer.

Malo dete želi kolače pre ručka.

Pita majku:

„Mama, mogu li da dobijem kolače?“

Majka kaže:

„Ne, prvo ručak.“

Dete ponovo pita.

I ponovo dobija negativan odgovor.

Na kraju majka kaže:

„Ako te još jednom čujem da pitaš za kolače pre ručka, biće problema!“

Šta dete radi?

Prestaje da pita direktno za kolače.

Ali zatim pita:

„Mama, kada će ručak?“

Zašto ga odjednom zanima ručak?

Zato što želi da zna kada će dobiti kolače!

Primećujete razliku?

Prvo pitanje bilo je direktno.

Drugo je prikrivalo stvarnu nameru.

Slično se može dogoditi i u prodaji.

Prodavac postavlja pitanje, ali zapravo ne želi da razume kupca.

Želi samo da ga navede na unapred zamišljen odgovor.

A sagovornici često prepoznaju takve pokušaje.

Zato kvalitetan prodajni razgovor ne treba da se zasniva na manipulaciji.

Pitanja treba postavljati da bismo razumeli istinu, a ne da bismo kupca naveli da kaže ono što želimo da čujemo.

Kako da počnemo da ostvarujemo bolje rezultate?

Vratimo se sada na četiri razloga o kojima smo govorili.

Prvi problem je što često prepuštamo kupcima da upravljaju celim prodajnim procesom.

Drugi je što trošimo vreme na nekvalifikovane prodajne prilike.

Treći je što previše govorimo o proizvodu i kompaniji.

A četvrti je što verujemo da našu stručnost najbolje dokazujemo odgovorima, umesto kvalitetnim pitanjima.

Šta je zajedničko svim ovim problemima?

Naš način razmišljanja i ponašanja!

To znači da rešenje nije uvek u tome da povećamo broj poziva.

Da organizujemo još više sastanaka.

Da pošaljemo više ponuda.

Ili da naučimo još nekoliko tehnika za odgovaranje na prigovore.

Ponekad je mnogo važnije da preispitamo postojeći način prodaje.

Da razvijemo sistem.

Da naučimo kako da kvalifikujemo potencijalne kupce.

Da prestanemo da pokušavamo da impresioniramo sagovornike.

I da naučimo kako da postavljamo pitanja koja otkrivaju stvarne probleme.

Da li ste spremni da promenite način na koji prodajete?

Za kraj želim da vam postavim nekoliko pitanja.

Koliko puta ste prošlog meseca poslali ponudu koja nije dovela do prodaje?

Koliko prodajnih sastanaka ste održali sa ljudima koji nisu mogli da donesu odluku?

Koliko puta ste govorili o svom proizvodu pre nego što ste razumeli problem kupca?

Koliko puta ste izbegli važno pitanje jer ste se plašili odgovora?

I koliko puta ste za neuspeh okrivili tržište, konkurenciju ili kupca?

Možda je vreme da prestanete da tražite odgovore samo u spoljašnjim okolnostima.

Možda je vreme da pogledate svoj sistem prodaje.

Svoja uverenja.

Svoje navike.

I način na koji svakodnevno komunicirate sa potencijalnim kupcima.

Jer bolji rezultati ne dolaze samo iz većeg broja aktivnosti, već i iz kvalitetnijeg načina rada.

Ako prepoznajete neke od ovih problema, možda je vreme da svoj način prodaje podignete na viši nivo.

Da naučite kako da razgovarate sa kupcima drugačije.

Da prestanete da budete besplatni savetnici.

I da počnete ozbiljno da razvijate sposobnost razumevanja ljudskog ponašanja.

Zapamtite:

„Ako postavljamo laka pitanja, imaćemo teške prodaje. Ako postavljamo teška pitanja, imaćemo mnogo lakše prodaje!“

A sada se zapitajte:

Šta vas zaista sprečava da ostvarujete bolje rezultate u prodaji?


Dragan Vojvodić
Sandler Srbija

Ozbiljan trening za ozbiljne ljude!