Pre dve godine bio sam pozvan kao gost na tim bilding jedne od najvećih izvoznih kompanija u Srbiji.
Sedeo sam sa svojim prijateljem, koji je u to vreme bio i moj klijent, u prijatnom okruženju jednog kafića.
Tada sam od njega čuo nešto što nisam očekivao.
Ako ikada pročita ovaj tekst i prepozna se, želim ponovo da mu zahvalim što mi je dozvolio da zavirim u njegov lični svet. To je za mene bila velika privilegija.
Dejan mi je rekao:
„Predsedniče moj“, tako me on inače zove, „imam problem!“
„Kakav problem?“, upitao sam.
„Sve mi je super u životu. Imam dobru porodicu, dobar posao, udobno živim, ostvarujem odlične poslovne rezultate...“
„Pa šta je onda problem?“
„Upravo to! Nemam više izazova. Nemam motivacije. Postalo mi je dosadno!“
Kada imate sve, a ipak vam nešto nedostaje
Postoji jedna zanimljiva priča.
Žena stoji pred ikonom Bogorodice, plače i kroz suze ponavlja:
„Bože, zašto si me napustio?“
Monah koji je stajao u blizini čuo je njene reči, prišao joj i upitao:
„Da li ste dobro?“
„Jesam“, odgovorila je, ali je nastavila da plače.
„Bože, zašto si me ostavio?“
Monah je bio zbunjen.
„Da li vam je porodica dobro?“
„Jeste.“
„A vaše zdravlje i zdravlje vaših najbližih?“
„Hvala Bogu, svi smo dobro.“
„Pa zašto onda mislite da vas je Bog napustio?“
Žena je odgovorila:
„Postalo mi je dosadno. Nemam više nikakvih izazova.“
Ova priča nas dovodi do važnog pitanja.
Da li je čoveku za ispunjen život dovoljno da ima sve što mu je potrebno ili mu je potreban i smisao?
Zašto nam je potreban kamenčić u cipeli?
Dejana sam pažljivo saslušao i shvatio da njegov problem nije tako neobičan kao što na prvi pogled izgleda.
Postoji jedna stara izreka:
„Kada ti je najlepše u životu, stavi kamenčić u cipelu da te žulja!“
Zašto nam je potreban taj kamenčić?
Zato što nas izazovi podstiču da se razvijamo, preispitujemo svoje mogućnosti i tražimo smisao onoga što radimo.
Čovek nije biće koje želi samo da zadovolji svoje osnovne fiziološke potrebe.
Pored hrane, sigurnosti i udobnosti, potrebni su nam ciljevi, svrha i osećaj da ono što radimo ima vrednost.
Mi smo bića koja tragaju za smislom.
Ali kako pronaći smisao?
Ne tako što ćemo samo sedeti za radnim stolom i razmišljati o njemu.
Smisao često otkrivamo kroz zadatke, odnose, odgovornosti i izazove koje život postavlja pred nas.
Kompanijski ciljevi nisu isto što i lični ciljevi
Mnogo vremena provodim radeći sa ljudima u kompanijama širom Srbije.
I često primećujem nešto zanimljivo.
Ljudi neumorno jure planove, prodajne rezultate i kompanijske ciljeve, a ponekad ni sami ne znaju zašto to rade.
Kada pitam direktore zašto je toliko važno da njihovi ljudi ostvare plan prodaje, najčešće dobijem odgovor:
„Zato što kompanija mora da posluje, raste i ostvaruje rezultate.“
Naravno.
To je potpuno razumljivo.
Ali onda postavljam drugo pitanje:
„A gde su lični ciljevi vaših ljudi?“
Često dobijem odgovor:
„Pa imaju bonuse kada ostvare plan prodaje!“
Slažem se.
Ali da li znate koliko je svaki čovek iz vašeg prodajnog tima ove godine napredovao ka ostvarivanju svojih ličnih ciljeva?
Da li znate šta želi da obezbedi svojoj porodici?
Šta želi da postigne?
Šta mu je zaista važno?
I koliko često se njegova motivacija pretvara u frustraciju?
Jer kompanija može da ostvari svoj plan, a da zaposleni i dalje oseća da njegov život stoji u mestu.
Kada posao izgubi smisao
Danas imamo izuzetno mnogo mogućnosti izbora.
Dostupni su nam proizvodi, informacije, tehnologije i prilike koje prethodne generacije nisu imale u istoj meri.
A ipak, uprkos svim tim mogućnostima, mnogi ljudi osećaju nezadovoljstvo i prazninu.
Zašto?
Ponekad zato što ne vide smisao onoga što rade.
U poslovnom okruženju često primećujem dva problema.
Prvi: ljudi ne znaju kako da urade ono što se od njih očekuje.
Drugi: znaju kako da urade posao, ali ne razumeju zašto je to važno.
U prvom slučaju nedostaju znanje, veštine i sistem.
U drugom nedostaju svrha i lični smisao.
A kada čovek ne vidi smisao u onome što radi, mnogo teže pronalazi motivaciju za svakodnevne izazove.
Ne morate da volite svoj posao da biste pronašli smisao u njemu
Koliko ljudi poznajete koji zaista vole posao kojim se bave?
A da li vi volite svoj posao?
Nemaju svi mogućnost da rade upravo ono što najviše vole.
Ali hajde da postavimo jedno drugačije pitanje.
Da li imate nešto u životu što vas istinski ispunjava kada završite radni dan?
Možda je to porodica.
Možda putovanje koje dugo planirate.
Možda obrazovanje dece, rešavanje stambenog pitanja, lični razvoj ili neki san koji želite da ostvarite.
Zamislite čoveka koji ne voli posebno svoj posao, ali shvati da mu upravo taj posao omogućava da ostvaruje ono što mu je u životu najvažnije.
Odjednom posao dobija drugačiji smisao.
Više nije samo obaveza koju mora da izdrži.
Postaje sredstvo za ostvarivanje važnih životnih ciljeva.
I tada se pred njim pojavljuje novi zadatak:
„Kako da kroz posao koji trenutno radim ostvarujem ono što u životu zaista volim?“
Zar to nije potpuno drugačiji pogled na posao?
Odgovornost je sposobnost da odgovorimo na životne izazove
Kada se suočimo sa okolnostima koje nam se ne dopadaju, imamo mogućnost da preispitamo svoj odnos prema njima.
Nekada možemo da promenimo situaciju.
Nekada možemo da promenimo svoje ponašanje.
A ponekad, kada ne možemo da promenimo okolnosti, ostaje nam mogućnost da izaberemo svoj stav prema njima.
Ova ideja ima važno mesto u logoterapiji, pristupu koji je razvio Viktor Frankl, psihijatar koji je preživeo nacističke koncentracione logore.
Njegova razmišljanja podsećaju nas na značaj smisla, slobode unutrašnjeg izbora i odnosa prema životnim izazovima.
Ali odgovornost ne znači da možemo da kontrolišemo sve što nam se događa.
Ona znači da pokušavamo da prepoznamo šta je u našoj moći i kako možemo da odgovorimo na situaciju.
Zato postavimo sebi pitanje:
„Da li sam prihvatio odgovornost za sopstveni život?“
Ako nas nešto u životu ozbiljno nezadovoljava, šta ćemo uraditi povodom toga?
Ako imamo malu platu, ako nas šef nervira ili smo nezadovoljni poslovnim rezultatima, možemo nastaviti da se žalimo.
Možemo kriviti druge.
A možemo sebi postaviti mnogo korisnije pitanje:
„Šta ja mogu da uradim drugačije?“
Koliko vas košta odustajanje od promene?
Zamislite da trenutno zarađujete 500 evra mesečno, a verujete da biste svojim znanjem, veštinama i radom mogli da zarađujete 1.000 evra.
Razlika iznosi 500 evra.
Ali umesto da preduzmete nešto drugačije, nastavljate da radite isto.
Zašto?
Možda se plašite odbijanja.
Možda ne želite da rizikujete.
Možda ne znate šta bi trebalo da promenite.
A možda ste se jednostavno navikli na postojeće stanje.
Evo jednog provokativnog načina da razmišljate o tome.
Tih 500 evra razlike možete simbolično posmatrati kao cenu koju plaćate za izbegavanje promene.
Kao polisu osiguranja koju svakog meseca plaćate da ne biste morali da preuzmete rizik.
Naravno, veća zarada nije zagarantovana samom promenom ponašanja.
Ali ako verujete da imate potencijal za više, a ništa ne preduzimate, kako očekujete drugačiji rezultat?
Šta se dešava kada zatražite pomoć od menadžera?
Recimo da odlučite da preuzmete inicijativu.
Odlazite kod svog šefa i kažete:
„Verujem da mogu da zarađujem 1.000 evra mesečno umesto sadašnjih 500. To bi značilo da i kompaniji donosim više prihoda. Kako mogu to da postignem?“
A šef vam odgovori:
„Pa zovi više kupaca, trudi se više i zaradićeš više!“
Kakvo razočaranje!
Pa to ste znali i bez njega.
Zašto vam je to rekao?
Možda zato što ni sam ne zna kako da vam pomogne.
Postavili ste mu pitanje za koje nema konkretan odgovor.
A ako ste menadžer ili direktor, razmislite o tome.
Da li znate koliko novca je vašim prodavcima potrebno da ostvare svoje lične ciljeve?
Da li razumete zašto ne uspevaju da zakažu više sastanaka?
Da li znate gde se zaglavljuju u prodajnom procesu?
Da li umete da im pokažete kako da budu bolji?
Ako ste vođa, ljudi od vas ne očekuju samo ciljeve. Očekuju i pomoć da te ciljeve ostvare.
Menadžer ima dve mogućnosti: da trpi ili da deluje
Zamislite da vaša filijala ima zadatak da pridobije nove kupce.
Vidite da ljudi ne uspevaju da zakažu dovoljan broj sastanaka.
Šta radite?
Imate dve mogućnosti.
Možete da trpite postojeće stanje, ponavljate zahteve i očekujete da će se nešto promeniti samo od sebe.
Ili možete da delujete.
Da analizirate problem.
Da utvrdite šta zaposleni ne znaju.
Da im pokažete kako da vode razgovore, postavljaju pitanja i zakazuju sastanke.
Da vežbate sa njima.
Da pratite njihov napredak.
Jer odgovornost rukovodioca nije samo da traži rezultate, već i da razvija sposobnost svojih ljudi da te rezultate ostvaruju.
Ako ste vođa, ljudi su vam povereni.
A to znači da od vas očekuju odgovore.
Zašto se zapravo bavite prodajom?
Ako radite u prodaji, morate imati dublji razlog zbog kojeg se bavite ovim poslom.
Novac jeste važan.
Ali novac ne mora da bude jedini motiv.
On može biti i posledica onoga što radite, kako radite i kakvu vrednost stvarate.
Prodaja može biti izuzetno zahtevna profesija.
Kupci će vas ponekad odbiti.
Neki vam neće reći istinu.
Neki se neće javiti kada su obećali.
A neki će vam oduzeti mnogo vremena, iako nikada nisu imali ozbiljnu nameru da sarađuju sa vama.
Ako se sve to dešava, a vi pritom ne ostvarujete svoje lične finansijske ciljeve, sasvim je razumljivo da počnete da preispitujete svoj posao.
Zato se zapitajte:
„Zašto se bavim prodajom i šta želim da ostvarim kroz ovu profesiju?“
Život je prekratak za beskonačno „razmislićemo“
Jedan moj kolega iz Londona, koji je dugo u Sandler sistemu, ispričao mi je kako mu je iskustvo blisko smrti promenilo pogled na život.
Rekao mi je:
„Dragane, shvatio sam da je život ograničen. Ako imam ciljeve koje želim da ostvarim zbog sebe i svoje porodice, onda nemam vremena da na svakom prodajnom sastanku slušam: 'Razmislićemo', 'Javićemo se', 'Pozovite nas za nekoliko dana'.“
Razmislite o tome.
Koliko vremena trošimo na prodajne prilike koje nikada nisu jasno kvalifikovane?
Koliko ponuda šaljemo bez dogovora o sledećem koraku?
Koliko puta zovemo potencijalnog kupca samo da bismo proverili da li je doneo odluku?
Ljudi koji imaju jasne ciljeve i osećaj svrhe mnogo pažljivije biraju kako će koristiti svoje vreme.
Život je prekratak da biste ga trošili na beskonačnu neizvesnost u prodaji.
Zato naučite da kvalifikujete prodajne prilike, jasno dogovarate očekivanja i prepoznajete kada ima smisla nastaviti razgovor, a kada ne.
Ne ponašajte se samo onako kako se osećate
Postoji jedna snažna poruka koju želim da podelim sa vama:
„Nemojte se ponašati samo onako kako se osećate. Naučite da svojim ponašanjem utičete na to kako se osećate.“
Većina ljudi dozvoljava da trenutno raspoloženje određuje njihovo ponašanje.
Ako se osećamo loše, često se ponašamo neproduktivno.
Ako se ponašamo neproduktivno, rezultati mogu biti lošiji.
A lošiji rezultati dodatno utiču na naše raspoloženje.
I tako ulazimo u spiralu nezadovoljstva.
Kako izaći iz nje?
Tako što ćemo prestati da čekamo da se prvo osećamo bolje kako bismo počeli drugačije da se ponašamo.
Ponekad promena počinje upravo od postupaka.
Od odluke da uradimo nešto korisno i onda kada nam nije do toga.
Od odluke da vežbamo, učimo i radimo na sebi.
Zamislite ono što može da bude, a ne samo ono što jeste
Ako stalno posmatrate samo probleme oko sebe, postoji opasnost da oni počnu da dominiraju vašim razmišljanjem.
A način na koji razmišljamo utiče na emocije, ponašanje i odluke.
Zato pokušajte da promenite perspektivu.
Nemojte posmatrati samo ono što trenutno jeste.
Zamislite ono što bi moglo da bude.
Zamislite kakav prodavac želite da postanete.
Koliko sastanaka želite da zakazujete.
Kako želite da razgovarate sa kupcima.
Koliko želite da napredujete.
Kakvu budućnost želite da izgradite za sebe i svoju porodicu.
Zatim tu sliku budućnosti povežite sa konkretnim koracima.
Jer sama želja nije dovoljna.
Ali jasni ciljevi, produktivno ponašanje i kontinuirano vežbanje mogu da stvore uslove za bolje rezultate.
I tada počinje pozitivan ciklus.
Bolje ponašanje može dovesti do boljih rezultata.
Bolji rezultati jačaju sigurnost i samopouzdanje.
A veće samopouzdanje može nam pomoći da nastavimo da se razvijamo.
Dva preduslova za preuzimanje odgovornosti
Ako želite veću platu, bolje radno mesto, više prodajnih sastanaka ili uspešniju karijeru, potrebno je da preuzmete aktivniju ulogu u sopstvenom razvoju.
Ali za to su potrebna dva važna preduslova.
1. Volja
Morate želeti promenu.
Morate imati motiv koji vam je dovoljno važan da biste bili spremni da izađete iz zone komfora.
2. Sposobnost
Morate znati kako da ostvarite promenu.
Morate razviti znanja, veštine i ponašanja koja vam omogućavaju da odgovorite na izazove.
Volja znači: „Želim i hoću.“
Sposobnost znači: „Znam kako.“
Bez volje nema dovoljno energije za promenu.
Bez sposobnosti ni najbolja namera neće biti dovoljna.
Zato su potrebne obe.
Uspeh u prodaji nije pitanje trikova
Zašto ljudi često ne vole tradicionalne treninge prodaje?
Zato što su mnogi od njih predvidljivi.
Ljudi slušaju iste priče, uče iste trikove i tehnike, a zatim se vraćaju na posao i nastavljaju da se ponašaju kao ranije.
Kompanije očekuju promenu rezultata.
Ali ako se ponašanje nije promenilo, zašto bi rezultati bili drugačiji?
Upamtite: uspeh u prodaji nije zasnovan samo na tehnikama i trikovima.
Ako želite da radite bolje, morate i sami da postanete bolji.
Da razvijate svoje stavove, uverenja, veštine i svakodnevno ponašanje.
A to nisu mali zahvati.
To su ozbiljne promene koje mogu uticati i na vaš profesionalni i na lični život.
Zato ću završiti jednom važnom porukom:
„Nema moćnih, samo dobro utreniranih!“
Dragan Vojvodić
Sandler Srbija
Ozbiljan trening za ozbiljne ljude!