Skip to Content  Top

DA LI ZAISTA PRODAJETE ILI SAMO DODAJETE PROIZVODE?

|

Postavimo sebi nekoliko iskrenih pitanja.

Ako postižem dobre rezultate u maloprodaji, da li je to zato što sam zaista dobar prodavac?

Da li dobro poznajem ljudsko ponašanje? Imam li strategiju postavljanja pitanja? Znam li kako da brzo izgradim odnos poverenja sa kupcem?

Ili su moji rezultati dobri zato što ništa od navedenog ne radim posebno dobro, ali jednostavno plivam na talasu koji se zove „igra dobrih brojeva“?

Ako tokom moje smene u prodavnicu uđe veliki broj ljudi, neko će sigurno nešto kupiti. A pošto sam ja tu, kupiće od mene.

Ali da li to znači da sam dobar prodavac?

Ako sam zaista iskren prema sebi, možda ću morati da priznam da prodavnica ima odličnu lokaciju, veliki broj posetilaca i kupce koji su već odlučili da kupe.

Pa se postavlja pitanje:

Da li sam ja onda dodavač ili prodavač?

Zašto me kompanija zapravo plaća?

Da li je moj posao samo da kažem:

„Dobar dan, izvolite!“

„Da li vam treba neka pomoć?“

„Izvolite, pogledajte.“

Ili me kompanija ipak plaća za nešto mnogo važnije?

Možda za sposobnost da razumem kupca, otkrijem njegove potrebe, postavljam prava pitanja i pomognem mu da donese dobru odluku.

Jer ako je moja jedina uloga da dodam proizvod sa police, koliko je zaista potrebna moja prodajna veština?

Ovo nije prijatno pitanje.

Ali upravo neprijatna pitanja često otvaraju prostor za napredak.

Da li volim da učim?

Postoji misao koja se pripisuje Platonu: čovek koji prestane da uči, uveren da već sve zna, ozbiljno ograničava sopstveni razvoj.

A naš narod kaže:

„Teža je knjiga nego lopata!“

Zašto je toliko teško učiti?

I zašto uopšte radimo posao prodavca u maloprodaji?

To nisu jednostavna pitanja, ni za zaposlene ni za direktore i vlasnike kompanija.

U prodajne timove trebalo bi birati najbolje ljude koje možemo pronaći na tržištu.

Ljude koji razumeju značaj profesije, žele da napreduju i razvijaju svoje veštine.

Jer postoji ogromna razlika između ljudi koji samo rade u prodaji i onih koji prodaju doživljavaju kao svoju profesiju.

Da li živite da biste prodavali ili prodajete samo da biste živeli?

Razmislite o tome.

Koliko zapravo znamo o ljudskom ponašanju?

Ako neko želi da postane lekar, godinama se školuje i usavršava.

A koliko smo mi godina posvetili učenju o ljudskom ponašanju i psihologiji kupaca?

Da li smo ikada ozbiljno proučavali kako ljudi razmišljaju, donose odluke i reaguju u razgovoru?

Postavimo sebi još jedno pitanje.

Ko nas tokom života najviše okružuje?

Drugi ljudi!

A kako najčešće ostvarujemo svoje lične i poslovne ciljeve?

U saradnji sa drugim ljudima.

Ipak, koliko nas je imalo formalno obrazovanje o tome kako razgovarati sa ljudima, razumeti njihove potrebe i graditi kvalitetne odnose?

Ako bismo nekoga pitali šta mu je najvažnije u životu, verovatno bismo čuli odgovore poput:

Zdravlje, porodica, blagostanje, mir, poštenje, iskrenost, ljubav, sreća i novac.

A koliko smo se sistematski obrazovali upravo za te najvažnije oblasti života?

Mnogi od nas bili su prepušteni sami sebi.

Očekivalo se da ćemo takve stvari jednostavno naučiti kroz iskustvo.

Ali iskustvo bez razumevanja i učenja nije uvek dovoljno.

Zato se ponovo vraćamo na osnovno pitanje:

Da li učimo i zašto učimo?

Svet prodaje se promenio. A mi?

Svet se neprestano menja.

Tehnologija zauzima sve važnije mesto u našim životima, a navike kupaca postaju drugačije.

Ponuda je velika, informacije su dostupne gotovo svakome, a kupci imaju sve više mogućnosti za poređenje i izbor.

Kupac ima dve velike moći:

Moć odluke i moć novca.

A gde je u svemu tome prodavac?

Da li smo postali toliko uslužni da više ne biramo sa kim ćemo sarađivati, već samo čekamo da nas neko izabere?

Da li smo spremni na popuste, neprijatnosti, pa čak i odricanje od sopstvenog dostojanstva, samo da bismo ostvarili prodaju?

Koliko puta ste doživeli da kupac bude neprijatan, a da vam menadžer kaže:

„Kupac je uvek u pravu!“

Ali da li je baš uvek?

I kako se oseća čovek koji svakodnevno mora da trpi neprijatnosti, a od njegovih rezultata zavisi njegova plata?

Prodaja može biti izuzetno zahtevna profesija.

Posebno kada prodavac nema znanje i veštine koje mu omogućavaju da sačuva dostojanstvo i istovremeno uspešno razgovara sa kupcima.

Zašto se onda bavimo prodajom?

Zato što volimo prodaju?

Zato što volimo ljude?

Možda.

Postoje ljudi koji zaista vole ovu profesiju.

Ali postoje i oni koji su u prodaju ušli zato što su tu najlakše pronašli posao ili zato što je doživljavaju kao privremeno rešenje dok ne pronađu nešto drugo.

A upravo tu nastaje problem.

Prodaja zahteva ozbiljno poznavanje ljudskog ponašanja, komunikacije i načina na koji ljudi donose odluke.

Ali ko nas je tome učio?

Dve stvari koje kupci često ne znaju

Da li ste primetili da kupci ponekad nisu sigurni u dve veoma važne stvari?

  1. Šta zaista žele.

  2. Koliko novca su spremni da potroše.

Zato nije dovoljno samo pitati:

„Šta želite da kupite?“

Kupac često dolazi sa određenom predstavom o proizvodu, ali možda nije potpuno razumeo šta mu je zapravo potrebno.

Razmislite o odlasku kod lekara.

Dolazimo sa simptomima i svojim pretpostavkama, ali od lekara očekujemo da nam pomogne da razumemo uzrok problema.

Tek kada razumemo problem i njegov značaj, možemo da sagledamo vrednost predloženog rešenja.

Slično je i u prodaji.

Kupac ne mora uvek jasno da zna šta mu je potrebno.

A dobar prodavac ne bi trebalo samo da mu doda ono što je zatražio.

Njegova vrednost je u tome da postavlja pitanja, razume potrebe i pomogne kupcu da napravi pravi izbor.

Mi nismo u poslu prodaje. Mi smo u poslu sa ljudima!

Ako smo realni i iskreni prema sebi, shvatićemo jednu važnu stvar:

Mi nismo samo u poslu prodaje. Mi smo u poslu sa ljudima!

Ali koliko zaista poznajemo ljude?

Da bismo bolje razumeli ponašanje kupaca, korisno je posmatrati različite dimenzije čovekovog reagovanja.

U kontekstu ljudske dinamike možemo govoriti o tri dimenzije koje Dragan ističe.

1. Instinktivna dimenzija

To je deo našeg ponašanja koji se aktivira kada osetimo opasnost, pritisak ili ugroženost.

Razmislite o sledećoj situaciji.

Kupac ulazi u prodavnicu, a prodavac mu odmah prilazi:

„Dobar dan! Kako mogu da vam pomognem?“

Kupac odgovara:

„Hvala, samo gledam!“

Zašto je tako reagovao?

Možda mu pomoć zaista nije potrebna.

Ali možda je osetio da će prodavac pokušati da mu nešto nametne i instinktivno je zauzeo odbrambeni stav.

2. Psihološka i racionalna dimenzija

To je deo našeg ponašanja koji nam omogućava da razgovaramo, razmišljamo, sarađujemo i razmatramo mogućnosti.

Kada kupac ne oseća pritisak ili ugroženost, mnogo je spremniji za otvoren razgovor.

A upravo u takvom razgovoru prodavac dobija priliku da razume njegove stvarne potrebe.

3. Duhovna dimenzija

Ona se odnosi na našu sposobnost da razmišljamo o budućnosti, zamišljamo mogućnosti i težimo nečemu što još nismo ostvarili.

Ta dimenzija takođe utiče na naše želje i odluke, ali ćemo se ovde prvenstveno usredsrediti na prve dve.

Jer za prodavca postoji jedno izuzetno važno pitanje:

Kako da izbegnem odbrambenu reakciju kupca i stvorim prostor za racionalan, otvoren razgovor?

Šta kupac zaista traži kada uđe u prodavnicu?

Ako posmatramo savremenog čoveka, primetićemo da, uprkos razvoju tehnologije, i dalje ima potrebu za ljudskim kontaktom.

Onlajn kupovina omogućava brzinu, jednostavnost i dostupnost proizvoda.

Ali postoje stvari koje digitalna prodaja ne može uvek da zameni.

Razgovor.

Ljudsku pažnju.

Razumevanje.

Mogućnost da proizvod pogledamo, dodirnemo ili isprobamo.

I osećaj da nas neko zaista sluša.

Sve su to važne potrebe koje fizička prodavnica može da zadovolji.

Ali samo ako prodavac razume svoju ulogu.

Kupci donose odluke i pod uticajem emocija

U tekstu Dragan navodi primer pokušaja da se kupci obučavaju kako da kupuju bez ulaska u razgovor sa prodavcima.

Suština tog primera je da ljudi nisu isključivo racionalna bića.

Naše emocije utiču na to kako doživljavamo proizvode, druge ljude i situacije.

Ponekad nam se nešto dopadne pre nego što umemo da objasnimo zašto.

Ponekad osećamo nelagodnost iako ne možemo odmah da je obrazložimo.

A često nakon odluke tražimo racionalne argumente kojima ćemo je opravdati.

Zato je važno razumeti da kupovina nije samo tehnička razmena novca za proizvod.

Kupovina je i emocionalno i psihološko iskustvo.

Kupac želi kontakt, ali ne želi pritisak

Upravo tu dolazimo do jednog zanimljivog konflikta.

Kada kupac uđe u prodavnicu, može istovremeno da oseća dve suprotstavljene potrebe.

Sa jedne strane, želi da izbegne nametljive prodavce, neprijatna pitanja i pritisak da nešto kupi.

Sa druge strane, možda želi pažnju, razumevanje, razgovor i osećaj sigurnosti prilikom donošenja odluke.

Dakle, čovek želi kontakt sa drugim čovekom.

Ali ne želi da se oseća ugroženo.

I tu dolazimo do suštine profesije prodavca u maloprodaji.

Šta razlikuje dodavača od pravog prodavca?

Dodavač čeka da kupac nešto zatraži.

Prodavac ume da prepozna kada je kupcu potreban prostor, a kada razgovor.

Dodavač samo pokazuje proizvod.

Prodavac pokušava da razume šta kupac želi da postigne.

Dodavač se oslanja na promet i broj ljudi koji ulaze u prodavnicu.

Prodavac razvija veštine koje mu omogućavaju da svojim znanjem utiče na kvalitet kupovine.

Umetnost prodaje je u tome da pomirimo kupčevu potrebu za samostalnošću sa njegovom potrebom za pažnjom i razumevanjem.

Da pomognemo kupcu da se u našem prisustvu oseća prijatno, sigurno i slobodno.

Jer kada se kupac tako oseća, mnogo je spremniji za otvoren razgovor.

A kvalitetan razgovor stvara mogućnost za kvalitetnu prodaju.

Zato vas ponovo pitam:

Da li ste dodavač ili prodavač?

U sledećem tekstu govorićemo o osobinama i preduslovima koji omogućavaju prodavcu u maloprodaji da postane prava zvezda prodaje i ostvaruje odlične rezultate.


Dragan Vojvodić
Sandler trener
Sandler Srbija