Jedna vredna i pametna devojka završila je Medicinski fakultet.
Šest godina studiranja, učenja, praktičnih vežbi, rada sa profesorima i neprospavanih noći.
Želela je da postane lekar i pomaže ljudima.
Međutim, život je za nju imao drugačiji plan.
Nije uspela da pronađe posao u zdravstvenoj ustanovi, pa se spletom okolnosti zaposlila u prodaji jedne moderne farmaceutske kompanije.
I tako je diplomirani lekar postao prodavac.
Mada, da budemo iskreni, mnogi ljudi iz farmaceutske industrije imaju unutrašnji konflikt sa samom rečju „prodaja“.
Ali o tome nešto kasnije.
Šest godina medicine i dva dana prodaje
Posle nepunih šest meseci rada u kompaniji, menadžment odlučuje da pomogne zaposlenima.
Organizuje dvodnevni seminar prodaje.
Trener je poznat profesionalac, čovek sa bogatim iskustvom, koji je i sam godinama radio u prodaji.
Pričalo se čak da je uspeo da proda plac na Menhetnu Donaldu Trampu!
Seminar je bio zanimljiv.
Bilo je dobrih priča, korisnih saveta i mnogo primera.
Učili su o otvorenim i zatvorenim pitanjima, komunikaciji sa kupcima i različitim prodajnim tehnikama.
Na kraju su dobili sertifikate.
I svi su bili zadovoljni.
Ali našu mladu lekarku počelo je da muči jedno pitanje.
„Meni je trebalo šest godina da završim medicinu. Godine učenja, vežbanja, mentorstva, ispita i praktičnog rada. A sada sam za dva dana naučila nekoliko prodajnih tehnika, dobila sertifikat i postala prodavac?“
Razmislite o tome.
Da li zaista verujemo da se jedna ozbiljna profesija može savladati za samo dva dana?
Ili smo prodaju toliko potcenili da smatramo kako za nju nije potrebno ozbiljno obrazovanje?
Kada lekar ne želi da bude prodavac
Mlada žena suočila se sa još jednim problemom.
Godinama se školovala da pomaže ljudima.
Da ih leči.
Da koristi svoje znanje za njihovo dobro.
A sada je trebalo da prodaje.
Kako da pomiri te dve uloge?
Pronašla je rešenje.
Odlučila je da bude savetnik.
Ne prodavac.
Savetnik!
Počela je da objašnjava, informiše i savetuje svoje sagovornike o proizvodima, lekovima i mogućnostima njihove primene.
I šta se dogodilo?
Postala je besplatni savetnik!
Daje informacije.
Pomaže ljudima.
Odgovara na pitanja.
Ulaže svoje znanje i vreme.
Ali ne uspeva uvek da pretvori te razgovore u kvalifikovane prodajne prilike.
Zašto?
Možda zato što ne želi da sebe vidi kao prodavca.
Možda zato što je tokom života razvila negativnu predstavu o prodaji.
A možda zato što je niko nije naučio kako da svoje stručno znanje poveže sa profesionalnim prodajnim ponašanjem.
Šta vam prvo padne na pamet kada kažem „prodavac“?
Hajde da napravimo mali eksperiment.
Kada čujete reč „prodavac“, šta vam je prva asocijacija?
Da li pomislite:
„Divan čovek!“
„Jedva čekam da me pozove!“
„Baš volim kada mi neko nešto prodaje!“
Ili pomislite:
„Opet će neko da me ubeđuje.“
„Sad će da mi priča koliko je njegov proizvod najbolji.“
„Sigurno mu treba moj novac.“
„Kako da se izvučem iz ovog razgovora?“
Ako ste iskreni, verovatno ćete priznati da prodaja u društvu često nema naročito dobru reputaciju.
A sada vas pitam:
Koja majka želi da njeno dete jednog dana postane profesionalac u poslu koji ljudi poistovećuju sa nametanjem, manipulacijom i prevarom?
Naravno, prodaja nije prevara.
Naprotiv.
Profesionalna prodaja može biti izuzetno odgovoran i vredan posao.
Ali način na koji ljudi doživljavaju prodaju utiče i na to kako se osećaju kada sami treba da prodaju.
A upravo tu dolazimo do problema koji tradicionalni treninzi često zanemaruju.
Naša uverenja utiču na naše ponašanje
Tokom života razvijamo uverenja o sebi, drugim ljudima, novcu, poslu i svetu koji nas okružuje.
Neka od njih nastaju veoma rano.
Druga se oblikuju kroz iskustvo, obrazovanje i odnose sa ljudima.
Ta uverenja mogu snažno uticati na način na koji se ponašamo.
Ako verujem da je prodaja nametanje, kako ću se osećati kada treba nekome nešto da prodam?
Ako mislim da je razgovor o novcu neprijatan, koliko ću biti spreman da otvoreno razgovaram o budžetu?
Ako verujem da će me kupac odbiti, kako ću započeti telefonski razgovor?
A ako duboko u sebi ne verujem da zaslužujem uspeh, kako će to uticati na moje odluke?
Problem nije uvek u tome što ne znamo šta treba da uradimo. Ponekad nas uverenja i emocionalne reakcije sprečavaju da primenimo ono što već znamo.
Zato prodajni trening ne može biti samo predavanje o tehnikama.
Potrebno je razumeti i čoveka koji te tehnike treba da primenjuje.
Koliko vredite u sopstvenim očima?
Jedna od tema o kojima često razgovaramo u Sandleru jeste odnos između samopoštovanja, osećaja lične vrednosti i poslovnog ponašanja.
Volim da postavim jedno provokativno pitanje:
„Koliko vaš osećaj sopstvene vrednosti utiče na nivo novca koji zarađujete?“
Naravno, visina zarade zavisi od mnogo faktora: tržišta, znanja, iskustva, mogućnosti, uslova poslovanja i drugih okolnosti.
Ali razmislite o tome kako se ponaša čovek koji ne veruje u sebe.
Da li se usuđuje da razgovara sa direktorima velikih kompanija?
Da li ima hrabrosti da postavi neprijatno pitanje?
Da li ume da odbije nerazuman zahtev kupca?
Da li je spreman da pregovara bez straha da će izgubiti posao?
Ili će često pristajati na manje nego što bi mogao da ostvari?
Način na koji doživljavamo sebe može uticati na odluke koje donosimo u prodaji.
A naše odluke i svakodnevno ponašanje utiču na rezultate.
Zato razvijanje prodajnih veština nije samo učenje novih rečenica.
To je i rad na sopstvenoj sigurnosti, stavovima i navikama.
Kako ostvariti kompanijske ciljeve ako ne ostvarujemo lične?
Zamislite prodavca koji svakog meseca ima ozbiljan finansijski pritisak.
Kompanija mu postavlja nove planove.
Menadžer zahteva veću prodaju.
Iz centrale stižu ambiciozniji ciljevi.
Ali tom čoveku svakog meseca nedostaje nekoliko stotina evra za porodični budžet.
Kako se on oseća?
Koliko je opterećen sopstvenim problemima?
Koliko je spreman da preuzme nove izazove?
I šta za njega zaista znači povećanje kompanijskog plana?
Ako čovek ne vidi kako kroz posao može da ostvaruje svoje lične ciljeve, teško je očekivati da će ga samo kompanijski ciljevi dugoročno motivisati.
Zato u Sandleru insistiramo na povezivanju ličnih i poslovnih ciljeva.
Menadžer mora da razume šta pokreće njegove ljude.
Šta žele da ostvare.
Šta ih ograničava.
I kako može da im pomogne da razviju sposobnosti potrebne za bolje rezultate.
Jer nije dovoljno reći:
„Morate više da prodajete!“
Potrebno je pokazati ljudima kako to da urade.
Naučite španski za dva dana!
Zamislite da vidite sledeći oglas:
„NAUČITE ŠPANSKI ZA DVA DANA SEMINARA! POŽURITE, OSTALA SU JOŠ DVA SLOBODNA MESTA!“
Šta biste pomislili?
Verovatno biste se nasmejali.
Možda biste se zapitali ko zaista veruje da za dva dana može naučiti strani jezik.
Jer svi znamo da učenje jezika zahteva vreme.
Potrebni su nam vežbanje, ponavljanje, greške, ispravke i svakodnevna primena.
A sada vas pitam:
Zašto mislimo da je sa prodajom drugačije?
Zašto nam deluje normalno kada neko organizuje dvodnevni seminar pod naslovom:
„Povećajte prodaju i postanite ubica u prodaji!“
Ljudi se prijavljuju.
Kompanije plaćaju.
Treneri drže prezentacije.
A na kraju svi dobiju sertifikate.
Ali šta se događa kada se ljudi vrate na posao?
Da li su zaista promenili svoje ponašanje?
Da li drugačije razgovaraju sa kupcima?
Da li su sigurniji?
Da li znaju da kvalifikuju prodajne prilike?
Ili samo nastavljaju da rade ono što su radili i pre seminara?
Zašto se prodavcima smuče treninzi?
Jednom prilikom razgovarao sam sa direktorkom velike nemačke kompanije iz oblasti transporta.
Otvoreno mi je priznala:
„Dragane, naš prodajni tim više ne podnosi treninge prodaje!“
Pitao sam je zašto.
Odgovorila mi je:
„Zato što im se smučilo da stalno slušaju iste stvari!“
Razumem ih.
Koliko puta čovek može da sluša iste savete?
„Budite pozitivni.“
„Budite uporni.“
„Verujte u svoj proizvod.“
„Kupac je uvek u pravu.“
„Morate više da zovete.“
Pa zar je to sve što profesionalna prodaja ima da ponudi?
Zar zaista verujemo da je čoveku koji se godinama suočava sa složenim prodajnim situacijama dovoljno nekoliko motivacionih poruka?
Ako se nakon treninga ljudi ponašaju isto kao pre njega, šta smo zapravo postigli?
Prodaja zahteva ozbiljno razumevanje ljudskog ponašanja
Ako nam je potrebno šest godina da završimo medicinu, zašto smatramo da prodaju možemo savladati za dva dana?
Ne tvrdim da prodaja mora imati isti obrazovni put kao medicina.
Ali tvrdim da je ljudsko ponašanje dovoljno složeno da zahteva ozbiljno i kontinuirano proučavanje.
Jer sa kim mi zapravo radimo?
Sa ljudima!
Kupci su ljudi.
Menadžeri su ljudi.
Direktori su ljudi.
I naši saradnici su ljudi.
A koliko ih zaista razumemo?
Koliko znamo o njihovim potrebama, strahovima, očekivanjima, motivima i načinu donošenja odluka?
Vi niste samo u poslu prodaje. Vi ste u poslu sa ljudima!
A taj posao zahteva veliko znanje o ljudskom ponašanju.
Promenite naziv svoje funkcije na vizitkarti
Jedna od prvih stvari koje radim sa polaznicima Predsedničkog kluba jeste da im postavim zanimljiv zadatak.
Zamolim ih da precrtaju naziv svoje funkcije na vizitkarti.
Prodavac.
Savetnik.
Inženjer prodaje.
Lični bankar.
Komercijalista.
I da umesto toga napišu:
„Specijalista za poznavanje ljudskog ponašanja!“
Zašto?
Zato što vaš uspeh ne zavisi samo od toga koliko poznajete proizvod.
Važno je koliko razumete ljude sa kojima razgovarate.
Koliko dobro prepoznajete njihove potrebe.
Koliko kvalitetno postavljate pitanja.
I koliko uspešno gradite odnos u kojem obe strane mogu otvoreno da razgovaraju o mogućoj saradnji.
A za direktore prodaje predlažem još jedan naziv:
„Specijalista za pomaganje kolegama u prodaji da ostvare svoje lične ciljeve.“
Jer zadatak direktora prodaje nije samo da prati rezultate.
Njegova odgovornost je da razvija ljude koji te rezultate ostvaruju.
Ko zaista ima pravo da trenira vaše ljude?
Danas je lako pronaći informacije o prodaji.
Internet je pun saveta.
Google je pun prezentacija.
Društvene mreže pune su kratkih motivacionih poruka.
Ali da li sve to nekoga automatski čini dobrim trenerom?
Naravno da ne.
Zato postavite sebi ozbiljno pitanje.
Ko su ljudi kojima poveravate profesionalni razvoj svojih zaposlenih?
Da li zaista razumeju ljudsko ponašanje?
Da li umeju da prepoznaju neproduktivne navike?
Da li imaju metodologiju i sistem rada?
Da li znaju kako da pomognu ljudima da promene ponašanje?
Ili samo reprodukuju prezentacije, tehnike i savete koje ste već mnogo puta čuli?
A ako ste direktor ili HR menadžer, zapitajte se još nešto.
Da li organizujete trening zato što zaista želite da pomognete ljudima?
Ili zato što u godišnjem budžetu postoji stavka koju treba potrošiti?
Svrha treninga nije da ispunite plan edukacije. Svrha je da pomognete ljudima da razviju sposobnosti koje im nedostaju.
Nemojte stalno ponavljati isto ponašanje
Jedan od najčešćih problema koje primećujem u prodaji jeste ponavljanje neproduktivnih obrazaca.
Ljudi znaju da im određeni pristup ne donosi rezultate.
Ali nastavljaju da ga koriste.
Zašto?
Zato što im je poznat.
Zato što se u njemu osećaju sigurnije.
I zato što promena zahteva trud, vežbanje i suočavanje sa sopstvenim ograničenjima.
Kompanije tada često organizuju nove tradicionalne treninge.
Prodavci nauče nekoliko tehnika.
Vratiće se na posao.
I nastaviti da se ponašaju gotovo isto.
A onda svi očekuju bolje rezultate.
Kako?
Ne možete očekivati trajnu promenu rezultata ako se svakodnevno ponašanje nije promenilo.
Naučite da ponašanjem utičete na svoja osećanja
Želim da podelim sa vama još jednu važnu ideju.
Većina ljudi često se ponaša u skladu sa trenutnim raspoloženjem.
Ako se osećaju nesigurno, izbegavaju neprijatne razgovore.
Ako se plaše odbijanja, odlažu pozivanje novih kupaca.
Ako su frustrirani, teže im je da pristupe poslu sa energijom i samopouzdanjem.
A zatim lošiji rezultati mogu dodatno uticati na njihovo raspoloženje.
I tako nastaje krug iz kojeg je teško izaći.
Ali šta ako pokušamo drugačije?
„Nemojte se ponašati samo onako kako se osećate. Naučite da svojim ponašanjem utičete na to kako se osećate.“
To znači da ne morate uvek čekati da budete motivisani kako biste preduzeli koristan korak.
Možete početi da vežbate.
Možete pripremiti prodajni razgovor.
Možete pozvati potencijalnog kupca.
Možete postaviti pitanje koje vam je ranije bilo neprijatno.
I kroz takve postupke postepeno razvijati sigurnost i produktivnije navike.
Gledajte i ono što može da bude
Ako svakodnevno posmatrate samo probleme koje imate, lako se može dogoditi da počnete da verujete kako drugačija budućnost nije moguća.
Tržište je teško.
Kupci nemaju novca.
Konkurencija je agresivna.
Kompanija ne ulaže dovoljno.
Menadžer me ne razume.
Ali šta ako počnete da zamišljate drugačiji ishod?
Šta ako umesto da se usredsredite samo na postojeće stanje, definišete ono što želite da postignete?
Kakvi biste želeli da budete kao profesionalac?
Koje biste veštine želeli da razvijete?
Koliko biste novih sastanaka želeli da zakazujete?
Kako biste želeli da razgovarate sa kupcima?
I kakvu biste finansijsku budućnost želeli da obezbedite sebi i svojoj porodici?
Važno je da ne posmatrate samo ono što trenutno jeste, već i ono što uz odgovarajući rad i razvoj može da bude.
Ali sama vizija nije dovoljna.
Potrebno je povezati je sa konkretnim ponašanjem i svakodnevnim aktivnostima.
Za promenu su potrebni volja i sposobnost
Ako želite da preuzmete veću odgovornost za sopstveni razvoj, potrebna su vam dva važna preduslova.
1. Volja
To znači da imate dovoljno snažan motiv.
Znate zašto želite promenu.
Znate šta vam je važno.
Spremni ste da preduzmete nešto drugačije.
Volja znači: „Želim i hoću.“
2. Sposobnost
To znači da znate kako da ostvarite ono što želite.
Imate potrebna znanja i veštine.
Ili ste spremni da ih razvijate kroz učenje i vežbanje.
Sposobnost znači: „Znam kako.“
Ako postoji volja, ali ne i sposobnost, čovek može ostati frustriran jer ne zna kako da ostvari cilj.
Ako postoji sposobnost, ali ne i volja, možda neće biti dovoljno motivisan da je koristi.
Zato su važne obe.
A upravo tu dolazimo do odgovornosti menadžera i trenera.
Njihov posao je da pomognu ljudima da razviju sposobnosti, ali i da pronađu snažne lične razloge za njihovu primenu.
Kada je učenik spreman, pojavi se i učitelj
Za kraj želim da podelim sa vama jednu zanimljivu priču.
Jednog dana pozvala me je gospođa koja je upravo završila čitanje moje knjige Hraniti ego ili porodicu.
Rekla mi je:
„Dragane, Vaš učitelj Dejvid je rekao: 'Kada je učenik spreman, učitelj se pojavi!'“
Pitao sam je:
„Zašto mi to govorite?“
Odgovorila je:
„Zato, Dragane, što sam ja Vaš novi učenik!“
Gospođa je tada imala 66 godina.
Po profesiji je stomatolog.
Razmislite o tome.
Čovek sa bogatim životnim i profesionalnim iskustvom.
Sa godinama obrazovanja i rada iza sebe.
I dalje želi da uči.
I dalje želi da napreduje.
I dalje veruje da može postati bolji.
Zar to nije divno?
Šta znači biti slobodan od zablude?
Jednom prilikom pitao sam svog učitelja Dejvida:
„Dejvide, šta je to sloboda?“
Odgovorio mi je:
„Biti slobodan od zablude!“
Ta rečenica ostavila je snažan utisak na mene.
Jer koliko puta živimo u uverenju da nešto znamo samo zato što to radimo godinama?
Koliko puta odbijamo da preispitamo sopstvene navike?
Koliko puta mislimo da imamo dovoljno iskustva?
A možda samo ponavljamo iste greške.
Moj učitelj mi je jednom rekao:
„Pazi se, Dragane! Možda nemaš deset godina iskustva u prodaji, već samo jednu godinu koju ponavljaš deset puta!“
Razmislite o tome.
Koliko ljudi poznajete koji veruju da imaju deset godina iskustva, a zapravo već deset godina rade na gotovo isti način?
A koliko njih zaista svakodnevno napreduje?
Zato vas na kraju pitam:
Da li želite da vaši ljudi samo imaju godine iskustva ili želite da kroz te godine zaista postaju bolji?
I zapamtite:
VI NISTE U PRODAJI, VI STE U POSLU SA LJUDIMA!
A TO ZAHTEVA VELIKO ZNANJE O LJUDSKOM PONAŠANJU!
Dragan Vojvodić
Sandler Srbija
PRODAJ DANAS, A SAVETUJ SUTRA!