Živimo u civilizaciji Supermena!
U svetu u kojem se od nas gotovo neprestano očekuje da budemo uspešni, jaki i savršeni.
Da znamo sve odgovore.
Da ostvarujemo planove.
Da nikada ne pokazujemo slabost.
A kompanije u kojima radimo često imaju slična očekivanja.
Rezultati moraju da se ostvare.
Ciljevi moraju da se ispune.
Greške su nepoželjne.
Slabosti se nerado priznaju.
Ali želim da vam postavim jedno jednostavno pitanje:
Kako neko može da vam pomogne da postanete bolji ako ne zna šta vam predstavlja problem?
Zašto krijemo sopstvene slabosti?
Razmislite o tome.
Koliko ste puta svom menadžeru rekli da nešto ne znate?
Da ne umete da zakažete sastanak sa direktorom velike kompanije?
Da se plašite da pozovete nepoznatog potencijalnog kupca?
Da ne znate kako da razgovarate o novcu?
Ili da vam je neprijatno kada kupac kaže „ne“?
Možda se plašite kako će vaš šef reagovati.
Možda verujete da ćete zbog iskrenosti delovati nesposobno.
A možda se plašite i da ćete postati zamenjivi.
Zato često radimo ono što nam deluje sigurnije.
Pretvaramo se da je sve u redu.
Govorimo menadžerima ono što žele da čuju.
Uveravamo ih da će planovi biti ostvareni.
Iako duboko u sebi znamo da postoje stvari koje nam ne idu dovoljno dobro.
Ali zapamtite:
Ako krijete svoje slabosti, kako očekujete da vam neko pomogne da ih prevaziđete?
Carevo novo odelo u prodaji
Sećate li se poznate priče „Carevo novo odelo“?
Svi su videli ono što je bilo očigledno.
Ali niko nije želeo da kaže istinu.
Svi su se pretvarali.
Svi su prihvatali ono što im je bilo rečeno.
Sve dok se nije pojavio mali dečak koji je glasno izgovorio ono što su svi videli:
„Hej, ljudi! Pa ovaj nema ni gaće na sebi!“
Koliko često nešto slično možemo prepoznati u kompanijama?
Prodavci znaju da imaju probleme.
Menadžeri znaju da njihovi ljudi ne ostvaruju očekivane rezultate.
Direktori znaju da postoje slabosti u sistemu prodaje.
Ali svi nastavljaju da se ponašaju kao da je sve pod kontrolom.
Zašto?
Zato što je ponekad lakše održavati privid sigurnosti nego otvoreno razgovarati o problemima.
A upravo takvo ponašanje može sprečiti ljude da napreduju.
Prvi korak ka razvoju nije dokazivanje da sve znamo, već spremnost da priznamo ono što još ne umemo.
Da li znate kako da padnete?
Vaša kompanija očekuje da ostvarujete prodajne planove.
Vaš menadžer očekuje rezultate.
Vi sami želite da budete uspešni.
I kada sve ide dobro, nema problema.
Ali šta se događa kada doživite neuspeh?
Kada izgubite važnu prodajnu priliku?
Kada kupac odbije vaš predlog?
Kada vam se ne javi posle nekoliko sastanaka?
Kada vam propadne posao u koji ste uložili mnogo vremena i energije?
Da li znate da padnete?
Jer ako ne znate kako da se nosite sa padom, svaki neuspeh može ozbiljno da utiče na vaše samopouzdanje i buduće ponašanje.
A kada naučite da pad nije kraj, već deo procesa učenja, mnogo ćete lakše pronaći snagu da ustanete i nastavite dalje.
Šta nas uče džudo, aikido i skijanje?
Ako ste ikada trenirali džudo ili aikido, verovatno znate koliko je važno naučiti tehnike bezbednog padanja.
Slično je i sa učenjem skijanja.
Pre nego što naučite da budete sigurni u zahtevnijim situacijama, važno je da razumete kako da reagujete kada izgubite ravnotežu.
Zašto?
Zato što je pad moguć.
I zato što vas strah od pada može sprečiti da napredujete.
U prodaji je slično.
Ako ne umete da prihvatite odbijanje, možda ćete izbegavati situacije u kojima postoji mogućnost da čujete „ne“.
Nećete pozivati nove kupce.
Nećete razgovarati sa direktorima.
Nećete postavljati teška pitanja.
I nećete preuzimati rizike koji su deo profesionalnog razvoja.
Ako želite da pobedite, morate prvo naučiti kako da se nosite sa padom.
Emocionalna i mentalna stabilnost u prodaji
U Sandleru veliku pažnju posvećujemo mentalnoj i emocionalnoj stabilnosti.
Zašto?
Zato što tokom prodajnog razgovora ne možete potpuno kontrolisati ponašanje druge strane.
Kupac može da vas odbije.
Može da kaže da nije zainteresovan.
Može da izabere konkurenciju.
Može da odloži odluku.
Ali ono na čemu možete da radite jeste način na koji ćete reagovati.
Ako svako odbijanje doživljavate kao lični neuspeh, vremenom možete postati sve nesigurniji.
Počinjete da sumnjate u sebe.
Postajete oprezniji.
Izbegavate neprijatne situacije.
I tako se vaše prodajno ponašanje menja.
Ali ne u pravcu koji želite.
Važno je da naučite da razlikujete ishod prodajnog razgovora od sopstvene vrednosti kao osobe.
Kupčevo „ne“ ne znači da ste vi bezvredni.
Znači samo da u toj konkretnoj situaciji nije došlo do dogovora.
Šta radite kada čujete „ne“?
Hajde da zamislimo jedan prodajni razgovor.
Potencijalni kupac vas sasluša.
Postavite mu nekoliko pitanja.
Predstavite mogućnost saradnje.
A on vam kaže:
„Ne, nismo zainteresovani.“
Šta osećate?
Razočaranje?
Frustraciju?
Bes?
Možda pomislite da ste nešto pogrešno uradili.
Možda se zapitate da li ste dovoljno dobri.
A možda vam se više uopšte ne razgovara sa novim potencijalnim kupcima.
Sada zamislite da vam se slična situacija ponovi deset puta tokom dana.
Kako ćete se osećati na kraju radnog vremena?
I kako ćete se ponašati sledećeg jutra?
Upravo tu nastaje problem.
Ako ne znate da prihvatite odbijanje, možete početi da izbegavate aktivnosti koje su ključne za uspeh u prodaji.
Zašto je opasno kada očajnički želite da čujete „da“?
Mnogi prodavci tokom razgovora imaju samo jedan cilj:
Da čuju „da“.
Žele potvrdu.
Žele prodaju.
Žele da ostvare plan.
Žele da kupac prihvati njihovu ponudu.
Ali šta ako ta želja postane toliko snažna da počne da utiče na njihovo ponašanje?
Možda će previše govoriti.
Možda će pokušavati da ubede kupca.
Možda će izbegavati pitanja koja bi mogla da dovedu do negativnog odgovora.
A možda će pristati na uslove koji im ne odgovaraju.
Sve zato što se plaše jednog jednostavnog odgovora.
„Ne.“
U Sandleru učimo da ne treba da se plašimo tog odgovora.
Naprotiv.
Treba da naučimo kako da ga prihvatimo.
Tražite „ne“ i mnogo lakše ćete doći do „da“
Jedno od najprovokativnijih Sandler pravila glasi:
„Tražite NE i čućete DA. Tražite DA i odbiće vas!“
Šta to znači?
Ne znači da treba da pokušavate da odbijete svakog kupca.
Ne znači ni da ćete automatski dobiti pozitivan odgovor ako tražite negativan.
Suština je u tome da kupcu omogućite da otvoreno kaže kako zaista razmišlja.
Kada vaš sagovornik oseća da sme da kaže „ne“, razgovor može postati opušteniji.
Ne mora da se brani.
Ne mora da traži izgovore.
Ne mora da govori ono što misli da vi želite da čujete.
I vi tada imate priliku da saznate istinu.
Da li postoji stvaran problem?
Da li postoji interesovanje?
Da li kupac ima razlog da nešto promeni?
Ili trenutno jednostavno nema osnova za saradnju?
Mnogo je bolje dobiti iskreno „ne“ nego mesecima čekati na „možda“.
Dvadeset telefonskih poziva i strah od odbijanja
Zamislite da danas treba da obavite 20 telefonskih poziva sa novim potencijalnim kupcima.
Koliko ćete puta čuti „da“?
A koliko puta „ne“?
Naravno, tačan odnos zavisi od kvaliteta vaše liste, tržišta, načina pozivanja i drugih okolnosti.
Ali odbijanje je sastavni deo takvih aktivnosti.
I zato se postavlja pitanje:
Zašto se toliko plašimo odgovora za koji znamo da ćemo ga povremeno čuti?
Ako ste pripremljeni da prihvatite „ne“, lakše ćete nastaviti dalje.
Nećete svaku negativnu reakciju doživeti kao katastrofu.
Nećete automatski zaključiti da ste loš prodavac.
I nećete dozvoliti da vam jedno odbijanje uništi ostatak dana.
Zapamtite:
„Teško je doći do DA ako ne znate kako da pređete preko NE!“
Šta možemo naučiti od ljudi koji svakodnevno doživljavaju odbijanje?
Želim da vam predstavim jedan zanimljiv primer.
Razmislite o ljudima koji na raskrsnicama i semaforima traže novac od prolaznika.
Koliko puta tokom dana čuju „ne“?
Koliko ljudi zatvori prozor automobila?
Koliko njih jednostavno produži dalje?
A ipak, neki od tih ljudi nastavljaju do sledećeg automobila.
Ne zaustavljaju se posle svakog odbijanja.
Ne odustaju zato što im jedna osoba nije dala novac.
Nastavljaju svoju aktivnost.
Naravno, njihove životne okolnosti ne treba poistovećivati sa profesionalnom prodajom.
Ali u ovom primeru postoji jedna važna lekcija.
Sposobnost da nastavite dalje nakon odbijanja može biti važnija od toga kako se trenutno osećate.
A sada pogledajte ponašanje nekih prodavaca.
Pozovu potencijalnog kupca.
Čuju „ne“.
I šta rade?
Odjednom odluče da moraju da srede kataloge.
Počinju da premeštaju vizitkarte.
Proveravaju mejlove.
Prave novu tabelu.
Bave se svim mogućim aktivnostima osim onom koju bi trebalo da nastave.
Zašto?
Zato što im je odbijanje izazvalo neprijatnost.
I sada pokušavaju da izbegnu sledeće.
Posvećenost nije isto što i dobro raspoloženje
Ovde dolazimo do jedne veoma važne poruke.
Posvećenost znači da nastavljate da radite ono što je potrebno, čak i kada se ne osećate najbolje.
Naravno, to ne znači da treba ignorisati zdravlje, iscrpljenost ili stvarne životne probleme.
Ali u prodaji ne možete svaki put čekati savršeno raspoloženje.
Ako vam se danas ne telefonira, to ne znači automatski da treba da odustanete od planiranih poziva.
Ako ste juče izgubili važnog kupca, to ne znači da danas ne možete otvoriti novu prodajnu priliku.
Ako ste na prethodnom sastanku čuli „ne“, to ne znači da će se isto dogoditi na sledećem.
Zato je važno da razvijate produktivne navike.
Da planirate aktivnosti.
Da vežbate.
I da naučite kako da odvojite svoja trenutna osećanja od profesionalnih postupaka.
Dobar automobil ne znači kvalifikovanog kupca
Vratimo se još jednom primeru sa semafora.
Možda ste primetili da neko ko traži novac požuri prema veoma skupom automobilu.
Veruje da će od njegovog vozača sigurno dobiti novac.
Ali vozač zatvori prozor i nastavi dalje.
Zatim naiđe neko u starijem automobilu i odluči da pomogne.
Šta iz toga možemo naučiti?
Spoljašnji izgled nije pouzdan dokaz da je neko spreman da vam da novac.
Slično važi i u prodaji.
Velika kompanija ne znači automatski i veliku prodajnu priliku.
Direktor poznate firme ne znači da postoji ozbiljna namera za kupovinu.
A manja kompanija ne mora značiti da nema novca ili razloga da sarađuje sa vama.
Zato je kvalifikacija toliko važna.
Nemojte unapred donositi zaključke samo na osnovu veličine kompanije, titule sagovornika ili spoljašnjeg utiska.
Postavljajte pitanja.
Istražite probleme.
Razumite proces donošenja odluke.
I utvrdite da li postoji realan osnov za saradnju.
Profesionalac prodaje ne treba samo da zna gde postoje prilike, već i gde nema smisla ulagati svoje vreme.
Da li odbijanje doživljavate kao napad na sopstvenu vrednost?
Sada dolazimo do možda najvažnijeg dela ovog Sandler pravila.
Zašto nas odbijanje toliko pogađa?
Zašto nam je ponekad toliko teško da prihvatimo kada neko kaže „ne“?
Jedan od razloga može biti to što odbijanje povezujemo sa sopstvenom vrednošću.
Ne razmišljamo samo:
„Kupac nije prihvatio ponudu.“
Već:
„Nisam dovoljno dobar.“
„Nisam uspešan.“
„Ne vredim dovoljno.“
I tako ishod jednog poslovnog razgovora počinje da utiče na način na koji doživljavamo sebe.
Ali upravo tu moramo napraviti veoma važnu razliku.
Identitet nije isto što i Uloga
U Sandleru razlikujemo Identitet i Ulogu.
Identitet predstavlja naš doživljaj sebe kao osobe.
Uloga predstavlja ono što radimo u određenoj situaciji.
Možete biti prodavac.
Menadžer.
Direktor.
Preduzetnik.
Roditelj.
Prijatelj.
Ali nijedna od tih uloga sama po sebi ne određuje vašu celokupnu vrednost kao ljudskog bića.
Možete napraviti grešku u prodajnom razgovoru.
Možete izgubiti kupca.
Možete propustiti priliku.
Možete loše odigrati određenu profesionalnu ulogu.
Ali to ne znači da ste vi kao osoba neuspeh.
„Mogu da padnem kao Uloga, ali kao Identitet sam uvek vredan!“
To je jedna od najvažnijih poruka ovog teksta.
Ako naučite da razlikujete profesionalni rezultat od sopstvenog identiteta, lakše ćete prihvatati povratne informacije i raditi na svojim slabostima.
Ne morate da se branite svaki put kada neko ukaže na grešku.
Ne morate da se pretvarate da sve znate.
I ne morate da dokazujete svoju vrednost svakom kupcu.
Zašto tradicionalni treninzi često ne donose promenu?
Mnogi prodavci godinama pohađaju različite treninge.
Uče nove tehnike.
Slušaju savete.
Dobijaju sertifikate.
Ali kada se vrate na posao, ponovo se suočavaju sa istim problemima.
Plaše se odbijanja.
Izbegavaju teška pitanja.
Pokušavaju da se dopadnu kupcima.
I dalje ne umeju da prihvate „ne“.
Zašto?
Možda zato što trening nije dovoljno ozbiljno obuhvatio njihove stavove, uverenja i obrasce ponašanja.
Jer nije dovoljno samo naučiti šta treba reći.
Potrebno je razviti sposobnost da to zaista izgovorite u trenutku kada osećate pritisak.
Uspeh u prodaji ne zavisi samo od poznavanja tehnika, već i od sposobnosti da njima upravljate u stvarnim situacijama.
Zato je kontinuirani trening toliko važan.
Potrebno je vežbati.
Grešiti.
Dobijati povratne informacije.
Učiti iz iskustva.
I ponovo pokušavati.
Ako želite da pobedite, morate naučiti da padnete
Za kraj želim da vam postavim nekoliko pitanja.
Da li imate hrabrosti da priznate ono što ne znate?
Da li ste spremni da tražite pomoć?
Da li možete da prihvatite odbijanje bez osećaja da ste kao osoba manje vredni?
Da li ste sposobni da nastavite sa produktivnim aktivnostima čak i nakon neuspeha?
I da li ste spremni da razvijate veštine koje će vam pomoći da sledeći put budete bolji?
Jer pad sam po sebi ne mora da bude problem.
Problem nastaje kada zbog straha od pada prestanemo da pokušavamo.
Zato zapamtite:
„Teško je doći do DA ako ne znate kako da pređete preko NE!“
I još važnije:
„Mogu da padnem kao Uloga, ali kao Identitet sam uvek vredan!“
Ako želite da postanete najbolja verzija sebe, ne morate sve da radite sami.
Potražite ljude koji mogu da vam pomognu da prepoznate sopstvene slabosti i razvijete sposobnosti koje vam nedostaju.
Jer profesionalni razvoj ne počinje onda kada postanete savršeni.
Počinje onda kada ste spremni da učite iz svojih grešaka.
SANDLER TRENING – OZBILJAN PROGRAM ZA OZBILJNE LJUDE!
Dragan Vojvodić
Sandler Srbija
Ozbiljan trening za ozbiljne ljude!