Skip to Content Top

POSTOJE SAMO DVE VRSTE POSLA U ŽIVOTU

|

Sve što ti treba da počneš da živiš bolje jeste jedna neopoziva odluka.

Da konačno kažeš:

„DOSTA! OVAKO VIŠE NE IDE!“

Zvuči jednostavno?

Možda.

Ali zašto je onda toliko teško izgovoriti tu rečenicu?

Zašto je odlažeš?

Zašto pronalaziš opravdanja?

Zašto čekaš da se nešto promeni samo od sebe?

Možda zato što duboko u sebi znaš da će nakon te rečenice doći trenutak kada ćeš morati da preuzmeš odgovornost.

A upravo te toga najviše strah.

Zašto se plašiš da kažeš „Dosta“?

Razmisli o tome.

Kada kažeš „Dosta! Ovako više ne ide!“, više ne možeš da se pretvaraš da ne vidiš problem.

Ne možeš da nastaviš da govoriš kako si nezadovoljan, a da ne preispitaš šta ćeš uraditi povodom toga.

Jer sada znaš da nešto mora da se promeni.

Možda tvoj posao.

Možda način na koji razmišljaš.

Možda tvoje svakodnevne navike.

A možda način na koji preuzimaš odgovornost za sopstveni život.

Nije najteže priznati da si nezadovoljan. Mnogo je teže odlučiti da više ne želiš da živiš na isti način.

Zato se mnogi ljudi radije drže poznatog nezadovoljstva nego što se suočavaju sa neizvesnošću promene.

A vreme prolazi.

Tri rečenice koje te drže u mestu

Želim da razmisliš o tri rečenice koje često izgovaramo.

„Biće bolje!“

„Sve najbolje u Novoj godini!“

„Daće Bog!“

Koliko puta si ih čuo?

Koliko puta si ih i sam izgovorio?

Naravno, nema ničeg lošeg u tome da nekome poželimo dobro ili da verujemo da nas čeka bolja budućnost.

Ali šta ako te rečenice koristimo kao zamenu za sopstveno delovanje?

Šta ako verujemo da će se naš život promeniti samo zato što smo poželeli da bude bolji?

Podseća me to na pušača koji posmatra zastrašujuće fotografije na paklici cigareta.

Zna da postoje ozbiljni rizici.

Ali se nada da će baš njega zaobići.

I nastavlja po starom.

A zar ne radimo nešto slično i u sopstvenom životu?

Znamo da smo nezadovoljni.

Znamo da nam nešto ne odgovara.

Znamo da bismo želeli više.

Ali se nadamo da će se stvari nekako same promeniti.

Nada može biti važna, ali nije zamena za odluku i delovanje.

A šta ako Bog upravo od tebe očekuje da se pokreneš?

Kada čujem rečenicu „Daće Bog“, često se zapitam šta zapravo očekujemo.

Da se probudimo jednog jutra i otkrijemo da su svi naši problemi nestali?

Da smo dobili bolji posao?

Da imamo više novca?

Da smo postali uspešniji, sigurniji i srećniji?

A šta ako prvo treba nešto da uradimo?

Da uložimo napor.

Da naučimo.

Da pokušamo.

Da krenemo.

Da počnemo!

Ja verujem da čovek ne treba samo da čeka da mu nešto bude dato.

Treba da bude spreman da učestvuje u stvaranju sopstvene budućnosti.

Upravo zato za mene odluka „Dosta! Ovako više ne ide!“ ima tako snažno značenje.

To je trenutak kada prestaješ samo da očekuješ.

I počinješ da deluješ.

Sve što ti treba možda već postoji oko tebe

Želim da razmisliš o još jednoj stvari.

Možda mnogo toga što ti je potrebno za bolji život već postoji oko tebe.

Postoje ljudi koji mogu da ti pomognu.

Postoje znanja koja još nisi stekao.

Postoje mogućnosti koje nisi istražio.

Postoje resursi koje ne koristiš.

A u tebi postoji nešto što može da pokrene promenu.

Želja.

Želja da živiš drugačije.

Da postaneš bolji.

Da ostvariš nešto što ti je važno.

Da svojoj porodici obezbediš kvalitetniji život.

Ali postoji problem.

Ti možda ne veruješ da je promena moguća.

I upravo zato propuštaš da prepoznaš mogućnosti koje se nalaze pred tobom.

Ljudi koji mogu da ti promene život

Oko tebe postoje ljudi od kojih možeš mnogo da naučiš.

Ljudi koji imaju iskustvo koje ti nemaš.

Znanje koje ti nedostaje.

Veštine koje želiš da razviješ.

I sposobnost da ti pokažu drugačiji način razmišljanja i ponašanja.

Neki od tih ljudi mogu ti pomoći da napraviš ozbiljnu promenu u svom životu.

Ali šta ti radiš?

Možda unapred odlučuješ da im ne veruješ.

Govoriš:

„Svi su oni isti.“

„Svi samo hoće moj novac.“

„Sve su to prevaranti.“

„Niko ne može da mi pomogne.“

A sada te pitam:

Kako znaš da ti neko ne može pomoći ako mu nikada nisi pružio priliku da pokaže šta zna?

Naravno, nisu svi ljudi koji nude pomoć jednako kompetentni ili dobronamerni.

Zato je važno da pažljivo biraš kome ćeš verovati.

Ali ako unapred odbacuješ svaku mogućnost, možda sam sebi zatvaraš vrata.

Zašto više veruješ izgovorima nego mogućnostima?

Postoji nešto zanimljivo u ljudskom ponašanju.

Ponekad smo spremniji da poverujemo u razloge zbog kojih nešto ne možemo nego u mogućnosti koje bi nam pomogle da napredujemo.

„Nemam vremena.“

„Nemam novca.“

„Nisam dovoljno mlad.“

„Nisam dovoljno obrazovan.“

„Nije pravi trenutak.“

„Možda sledeće godine.“

Zvuči poznato?

Takve rečenice mogu biti opravdane u određenim okolnostima.

Ali mogu postati i navika.

Način da izbegnemo neprijatnu odluku.

Jer dok god verujemo da ništa ne možemo da promenimo, ne moramo ni da pokušavamo.

A ako ne pokušamo, ne možemo ni da se suočimo sa mogućnošću neuspeha.

Izgovori nas ponekad štite od straha, ali nas istovremeno mogu udaljavati od života koji želimo.

Zato se zapitaj:

Da li zaista nemaš mogućnosti?

Ili se plašiš onoga što bi se dogodilo ako bi odlučio da pokušaš?

Šta ako upravo sada razgovaraš sa čovekom koji može da ti pomogne?

Možda sam baš ja, Dragan Vojvodić, jedan od ljudi koji ti mogu pomoći da promeniš svoj život.

Možda ti mogu pomoći da razviješ drugačija uverenja.

Da naučiš nove veštine.

Da prepoznaš ponašanja koja te sprečavaju da ostvaruješ svoje ciljeve.

Da postaneš uspešniji u poslu kojim se baviš.

Ali možda ti u to ne veruješ.

I to je tvoje pravo.

Ne očekujem da mi veruješ samo zato što tvrdim da mogu da ti pomognem.

Ali želim da razmisliš o jednoj stvari.

Ako želiš nešto vredno, da li si spreman da i sam uložiš nešto vredno?

Svoje vreme.

Svoj trud.

Svoju energiju.

A ponekad i svoj novac.

Jer ozbiljna promena zahteva ulaganje.

Ne samo finansijsko.

Već pre svega lično.

Da li se plašiš da investiraš u sebe?

Kažeš da želiš bolji posao.

Kažeš da ti nedostaje novca.

Kažeš da želiš da živiš kvalitetnije.

Ali kada se pojavi mogućnost da investiraš u sopstveni razvoj, odjednom se javlja strah.

„Šta ako ne uspem?“

„Šta ako izgubim novac?“

„Šta ako mi to ne pomogne?“

I potpuno razumem takva pitanja.

Pametno je razmišljati o rizicima pre donošenja važnih odluka.

Ali postoji razlika između odgovornog procenjivanja rizika i stalnog odlaganja svake odluke.

Zato želim da ti postavim jedno drugačije pitanje:

„Koliko te košta to što godinama ne menjaš ono čime nisi zadovoljan?“

Možda ne gubiš samo novac.

Možda gubiš vreme.

Prilike.

Samopouzdanje.

I mogućnost da razviješ sposobnosti koje već dugo želiš da imaš.

Možda ti ne nedostaje samo novac

„Dragane, nedostaje mi novca!“

„Želim bolji posao!“

Koliko puta sam čuo takve rečenice.

Ali hajde da razmislimo malo dublje.

Šta se nalazi između tebe i onoga što želiš da ostvariš?

Možda znanje koje još nisi stekao.

Možda sposobnosti koje nisi razvio.

Možda navike koje treba da promeniš.

A možda način na koji posmatraš sebe i sopstvene mogućnosti.

Jer čovek ne stvara rezultate samo time što nešto želi.

Potrebno je i da razvije sposobnost da ono što želi pretvori u konkretno ponašanje.

Zato uvek naglašavam važnost onoga što imamo u sebi:

Uma, duha i tela.

Uma kojim razmišljamo i donosimo odluke.

Duha koji povezujemo sa smislom, vrednostima i unutrašnjom snagom.

I tela koje nam omogućava da delujemo.

Ali ako ne koristimo svoje sposobnosti i ne razvijamo ih, teško ćemo ostvarivati ono što želimo.

Pravilno razmišljanje je osnova pravilnog ponašanja

Jedna od najvažnijih poruka koju želim da ti prenesem glasi:

„Pravilno razmišljanje je osnova pravilnog ponašanja!“

Razmisli o tome.

Ako veruješ da nikada nećeš uspeti, kako ćeš pristupati novim mogućnostima?

Ako veruješ da nisi sposoban da promeniš posao, hoćeš li uopšte pokušati da razviješ potrebne veštine?

Ako smatraš da su svi koji nude edukaciju prevaranti, hoćeš li ikada ozbiljno razmotriti mogućnost da nešto novo naučiš?

Način na koji razmišljamo utiče na naše odluke.

A odluke utiču na ponašanje.

I upravo kroz ponašanje stvaramo mogućnost za drugačije rezultate.

Naravno, pozitivan način razmišljanja sam po sebi ne garantuje uspeh.

Ali ako unapred odbacujemo svaku mogućnost, teško ćemo preduzeti korake koji bi nam pomogli da nešto promenimo.

Promena često počinje onda kada prestanemo da opravdavamo staro ponašanje i počnemo da razvijamo novo.

Šta kada bi te jednog dana posetio tvoj duh iz budućnosti?

A sada želim da zamisliš nešto neobično.

Zamisli da jednog dana neko pokuca na tvoja vrata.

Otvoriš ih i pred sobom ugledaš sopstveni duh.

Ali ne onaj koji poznaješ danas.

Već svoj duh koji dolazi iz daleke budućnosti.

Iz vremena u kojem se tvoj život već završio.

On je prešao granice vremena samo da bi ti preneo jednu važnu poruku.

Kaže ti:

„Dobar dan.

Došao sam da razgovaram sa čovekom čije sam telo nekada ispunjavao.

Želim da mu kažem nešto o njegovoj budućnosti.

Želim da zna da će jednog dana postati uspešan otac.

Da će svojom hrabrošću i odlukama podstaći svoju decu da postanu ispunjeni i čestiti ljudi.

Da će završiti školu koju je godinama odlagao.

Da će pronaći snagu da promeni posao.

Da će posle nekog vremena shvatiti da želi da osnuje sopstvenu kompaniju.

I da će postati uspešan privrednik.

Da će ostvariti mnoge snove koje je imao još kao dete.

Ali sve to počelo je jednog dana kada je konačno doneo odluku.

Kada je pogledao svoj život i rekao:

'DOSTA! OVAKO VIŠE NE IDE!'

Od tog trenutka nije mu sve postalo lako.

Bilo je problema.

Bilo je neuspeha.

Bilo je trenutaka kada je želeo da odustane.

Ali više nije čekao da mu život sam donese ono što želi.

Počeo je da preuzima odgovornost.

Da uči.

Da pokušava.

Da radi drugačije.

I upravo tako, korak po korak, počeo je da stvara život o kojem je nekada samo sanjao.“

Zamisli da sve to čuješ.

Da pred tobom stoji neko ko zna kakav bi tvoj život mogao da postane ako konačno odlučiš da nešto promeniš.

A sada zamisli svoj odgovor.

Pogledaš ga i kažeš:

„Hvala, ali sada imam posla. Dođite neki drugi dan!“

Zvuči apsurdno?

Možda.

Ali zar ne radimo upravo to svaki put kada odložimo važnu odluku za neko bolje vreme?

Šta još treba da ti se dogodi da bi se pokrenuo?

Možda ti za promenu nije potreban još jedan znak.

Još jedan savet.

Još jedna motivaciona poruka.

Možda već znaš da nisi zadovoljan.

Znaš šta bi želeo drugačije.

Znaš da postoje stvari koje možeš da naučiš.

I znaš da vreme prolazi.

Ali uporno čekaš.

Da prođe kriza.

Da dođe bolji trenutak.

Da se promeni kompanija.

Da se promeni šef.

Da se promeni tržište.

A možda bi trebalo da počneš od sebe.

Zato te na kraju pitam:

„Šta ako je jedina stvar koja ti trenutno nedostaje odluka da konačno počneš?“

Ne moraš danas rešiti sve probleme.

Ne moraš odmah znati svaki korak.

Ali možeš doneti odluku da više ne želiš da ostaneš na istom mestu.

I možeš napraviti prvi konkretan korak.

Jer samo razmišljanje o promeni nije isto što i promena.

Sve što ti treba da počneš jeste odluka.

DOSTA! OVAKO VIŠE NE IDE!


Dragan Vojvodić
Sandler Srbija

Ozbiljan trening za ozbiljne ljude!