Da li imate svog učitelja kome ste zahvalni za sve?
Ne mislim na osobu koja vam je održala zanimljivo predavanje.
Niti na nekoga ko vam je pokazao nekoliko korisnih tehnika.
Mislim na učitelja koji je uticao na vaš način razmišljanja.
Koji vam je pomogao da prepoznate sopstvene slabosti.
Koji vas je naučio da se nosite sa neuspehom.
I koji vam je pomogao da postanete bolja verzija sebe.
Razmislite o tome.
Koliko je ljudi tokom vašeg života zaista promenilo vaše ponašanje?
Jer postoji ogromna razlika između čoveka koji prenosi informacije i učitelja koji nam pomaže da se menjamo.
A upravo o toj razlici želim da razgovaramo.
Šta zapravo naučimo na akademijama menadžerskih veština?
Nedavno sam razgovarao sa jednom veoma ambicioznom devojkom iz Bosne i Hercegovine.
Poverila mi se da je pre nekoliko meseci završila akademiju menadžerskih veština.
Pitao sam je:
„Šta ste učili tamo?“
Odgovorila je:
„Marketing, prodaju, rukovođenje, pregovaranje i slične stvari.“
Zvuči odlično, zar ne?
Ali odlučio sam da joj postavim nekoliko dodatnih pitanja.
Prvo sam je pitao:
„Kakva je razlika između prodaje i pregovaranja?“
Imao sam utisak da me nije najbolje razumela.
Zatim sam nastavio:
„Šta je uloga menadžera prodaje – da prodaje ili da rukovodi ljudima?“
Zastala je.
Razmislila.
I odgovorila:
„Da rukovodi ljudima.“
Upravo tako!
Uloga menadžera prodaje nije samo da bude najbolji prodavac u kompaniji.
Njegova odgovornost je da razvija sposobnosti ljudi kojima rukovodi.
Da im pomaže da ostvare rezultate.
Da prepoznaje njihove probleme.
I da im pokaže kako da unaprede ponašanje.
Ako direktor prodaje stalno mora da preuzima najvažnije poslove i lično zaključuje prodaju umesto svojih ljudi, možda je vreme da se zapitamo koliko kompanija zaista ima razvijen sistem prodaje.
Da li su vas učili kako da pomognete prodavcu posle neuspeha?
Postavio sam joj sledeće pitanje.
„Da li ste na toj akademiji učili kako da pomognete prodavcu da očuva svoj Identitet, odnosno dobro osećanje o samom sebi, nezavisno od rezultata njegove profesionalne Uloge?“
Pogledala me je zbunjeno.
Rekla je:
„Prvi put čujem za tako nešto.“
A ja sam nastavio.
„Da li ste učili kako da svakodnevno analizirate ponašanje svojih prodavaca?“
„Kako da prepoznate neproduktivno ponašanje i pomognete im da ga eliminišu?“
„Kako da prepoznate produktivno ponašanje koje treba da ponove na sledećem sastanku?“
Ponovo me je gledala zbunjeno.
Ali nisam se zaustavio.
„Da li ste učili kako da svojim ljudima pomognete da ostvare lične ciljeve kroz rad u kompaniji?“
„Kako da kompanijske ciljeve pretvorite u njihove konkretne dnevne aktivnosti?“
Odgovora nije bilo.
I onda sam joj postavio možda najvažnije pitanje.
„Da li ste učili kako da pomognete svojim prodavcima da se dobro osećaju čak i kada ostvare loš rezultat?“
Jer upravo tada nastaje jedan od najvećih problema u prodaji.
Prodavac izgubi posao.
Kupac ga odbije.
Konkurencija dobije ugovor.
I šta se događa?
Prodavac počinje da sumnja u sebe.
Gubi samopouzdanje.
Postaje nesiguran.
I izbegava aktivnosti koje bi trebalo da ga vode ka boljim rezultatima.
Zato u Sandleru učimo ljude da razlikuju Identitet od Uloge.
Neuspeh u profesionalnoj Ulozi ne mora da određuje našu vrednost kao osobe.
Važno je da naučimo kako da padnemo.
Jer čovek koji zna da se nosi sa padom neće dozvoliti da ga strah od neuspeha spreči da ponovo pokuša.
Devojka me je saslušala.
A onda rekla:
„Ja prvi put čujem za ovo, a tako je logično!“
Da li je trener ispunio vaša očekivanja ili samo naplatio seminar?
Sada želim da vam postavim jedno neprijatno pitanje.
Ako ste platili ozbiljan novac za edukaciju, šta očekujete zauzvrat?
Da čujete zanimljive informacije?
Da upoznate nekoliko novih ljudi?
Da dobijete sertifikat?
Ili očekujete da nakon treninga budete sposobni da nešto radite drugačije i bolje?
Razmislite o devojci iz prethodne priče.
Završila je akademiju.
Učila o brojnim oblastima poslovanja.
Ali kada smo razgovarali o nekim od suštinskih problema rukovođenja prodajnim timom, prvi put se susrela sa takvim pitanjima.
Da li su njena očekivanja ispunjena?
Ne mogu da tvrdim da na toj akademiji nije naučila ništa korisno.
Ali njen primer otvara mnogo važnije pitanje.
Da li oni koji organizuju edukacije zaista preuzimaju odgovornost za ono što obećavaju svojim polaznicima?
Ili je dovoljno da održe predavanje, podele sertifikate i naplate uslugu?
Za mene je to ozbiljno etičko i moralno pitanje.
Jer trener ne radi samo sa informacijama.
Trener radi sa ljudima, njihovim očekivanjima i sposobnostima da menjaju sopstveni život.
Pravo znanje ostavlja čoveka bez daha
Postoji misao Nikole Tesle koju volim da pomenem:
„Pravo znanje preseca dah!“
Na nju podsećam kroz knjigu Vladimira Pištala „Tesla, portret među maskama“.
Razmislite o tome.
Kada ste poslednji put naučili nešto što vas je zaista iznenadilo?
Nešto zbog čega ste morali da zastanete?
Da preispitate ono u šta ste verovali?
Da shvatite da ste možda godinama radili nešto na pogrešan način?
Za mene upravo takva iskustva predstavljaju vrednost ozbiljnog učenja.
Ne ona koja nam samo potvrđuju da smo već dobri.
Već ona koja nas teraju da se menjamo.
Pravo učenje ne završava se kada nešto razumemo. Ono dobija vrednost kada to počnemo da primenjujemo.
Šta zapravo znači biti trener?
Kada govorim o treningu, ne mislim na čoveka koji samo stoji ispred publike i objašnjava šta bi trebalo da radimo.
Mislim na nekoga ko ume da nam pomogne da promenimo ponašanje.
A šta je ponašanje?
To su naše akcije i reakcije u različitim situacijama.
Način na koji razgovaramo.
Kako reagujemo na pritisak.
Kako donosimo odluke.
Šta radimo kada nas neko odbije.
I kako postupamo kada se suočimo sa problemom.
U prodaji je to posebno važno.
Jer nije dovoljno da znate šta treba da kažete kupcu.
Potrebno je da budete sposobni da to zaista uradite.
Čak i kada se plašite.
Kada ste nesigurni.
Kada vam je potreban posao.
I kada sagovornik pokušava da vam nametne svoja pravila.
Zato je jedno od najvažnijih pitanja svakog treninga: „Šta treba da radim svakog dana da bih postao uspešniji?“
Ako nemamo odgovor, šta zapravo treniramo?
Zašto dvodnevni seminari često ne menjaju ponašanje?
Zamislite da kupujete polovan automobil.
Prodavac vam govori:
„Ne brinite, automobil je potpuno ispravan.“
„Kilometraža je originalna.“
„Sve je provereno.“
„Nećete imati nikakvih problema.“
Kupujete automobil.
A nekoliko dana kasnije shvatite da vas čekaju ozbiljne popravke.
Kako se osećate?
Prevareno?
Razočarano?
Ljuto?
Zašto?
Zato što su vaša očekivanja bila potpuno drugačija.
A sada zamislite tipičnu reklamu za prodajni trening.
„Dođite na dvodnevni seminar!“
„Naučite kako da postanete vrhunski prodavci!“
„Povećajte prodaju!“
„Postanite nepobedivi pregovarači!“
Zvuči primamljivo.
Ali šta se događa nakon dva dana?
Vraćate se na posao.
Kupci i dalje traže popuste.
I dalje ne znate kako da razgovarate o budžetu.
I dalje izbegavate neprijatna pitanja.
I dalje šaljete ponude koje završavaju kod konkurencije.
A možda samo kažete:
„Bilo je nekoliko dobrih stvari.“
Da li ste zaista dobili ono što ste očekivali?
Ako trening nije doveo do promene ponašanja, zašto ste ga uopšte organizovali?
Šest stvari koje ozbiljan trening prodaje mora da obuhvati
Želim da vam predstavim šest principa koje smatram ključnim za kvalitetan razvoj prodajnih timova.
1. Trening treba da menja ponašanje
Ne govorim o bontonu.
Ne govorim o tome da prodavci nauče nekoliko pristojnih rečenica.
Govorim o njihovim svakodnevnim aktivnostima.
Šta treba da rade kada pozivaju potencijalnog kupca?
Kako treba da kvalifikuju prodajnu priliku?
Kako treba da razgovaraju o novcu?
Kako da reaguju kada čuju „ne“?
I kako da nastave sa produktivnim aktivnostima čak i kada ne ostvare očekivani rezultat?
Jer čovek koji se oseća loše često može pokušati da pronađe sigurnost u poznatim aktivnostima.
Umesto da poziva nove kupce, proverava mejlove.
Umesto da razgovara o budžetu, priprema prezentaciju.
Umesto da kvalifikuje priliku, šalje ponudu.
I tako ostaje zauzet, ali ne nužno i produktivan.
Trening mora da pomogne prodavcu da prepozna razliku između aktivnosti koja mu pruža osećaj sigurnosti i aktivnosti koja zaista doprinosi rezultatu.
2. Trening mora imati jasnu metodologiju
Ako želite da razvijete sposobnosti ljudi, potreban vam je sistematičan metod rada.
Nije dovoljno prikupiti nekoliko zanimljivih ideja sa interneta.
Prepričati knjige o prodaji.
I pokazati nekoliko primera uspešnih razgovora.
Ozbiljan trening mora da ima jasnu strukturu.
Da obuhvati znanje, ponašanje i veštine.
Da omogućava ponavljanje.
Vežbanje.
Analizu grešaka.
I praćenje napretka.
U Sandleru veliku pažnju posvećujemo odnosu između naših uverenja, ponašanja i tehnika koje koristimo.
Zašto?
Zato što možete poznavati odličnu tehniku, ali je nećete primeniti ako se plašite mogućeg odgovora kupca.
Možete znati da treba da razgovarate o novcu.
Ali ako vam je takav razgovor neprijatan, možda ćete ga izbegavati.
Možete znati da ne treba odmah poslati ponudu.
Ali ako se plašite odbijanja, možda ćete ipak pristati.
Znanje o tehnici nije isto što i sposobnost da je primenite.
Zato trening ne sme da bude samo prenošenje informacija.
3. Trening mora početi dijagnostikom
Zamislite da odete kod lekara.
Sednete.
A on vam, pre nego što ste bilo šta rekli, odmah prepiše terapiju.
Kako biste reagovali?
Verovatno biste se zapitali kako je moguće da vam daje rešenje, a još ne zna šta vam je.
Slično je i sa kompanijama koje traže trening.
„Želimo da povećamo prodaju.“
Odlično.
Ali zašto prodaja nije veća?
Da li prodavci imaju dovoljno kvalifikovanih prilika?
Da li znaju kako da razgovaraju sa donosiocima odluka?
Da li se plaše odbijanja?
Da li previše govore o proizvodima?
Da li umeju da razgovaraju o budžetu?
Da li menadžeri znaju kako da razvijaju svoje ljude?
Ili kompanija jednostavno nema dovoljno jasno definisan sistem prodaje?
Povećanje prodaje je željeni rezultat. Ali da bismo ga ostvarili, prvo moramo razumeti probleme koji nas u tome sprečavaju.
Zato ozbiljan trening treba da počne dijagnostikom.
Prepoznavanjem problema.
Razumevanjem njihovih uzroka.
I definisanjem ponašanja koje treba razviti.
4. Trening mora da uvede i održava sistem prodaje
Mnoge kompanije organizuju različite treninge tokom godine.
Jedan trener govori o pregovaranju.
Drugi o prezentacijama.
Treći o zaključivanju prodaje.
Četvrti o komunikaciji.
I svaki koristi svoj pristup.
A šta se događa sa prodavcima?
Čuju mnogo različitih saveta.
Ponekad međusobno suprotstavljenih.
I na kraju više nisu sigurni šta treba da rade.
Zato kompaniji nije potreban samo niz odvojenih seminara.
Potreban joj je usklađen sistem.
Sistem koji definiše kako se prodajne prilike otvaraju.
Kako se kvalifikuju.
Kako se razgovara sa potencijalnim kupcima.
Kako se donose odluke.
I kako se prati napredak ljudi.
Sistem prodaje ne treba samo uvesti. Potrebno ga je svakodnevno primenjivati, održavati i unapređivati.
Jer trening koji nema kontinuitet često ne donosi trajnu promenu.
5. Vlasnici i direktori moraju znati šta očekuju od treninga
Kada kompanija odluči da organizuje trening prodaje, želim da postavim nekoliko pitanja.
Šta očekujete da se promeni?
Koje ponašanje želite da razvijete?
Kako ćete znati da je trening uspešan?
Šta ćete meriti?
I kako ćete proceniti povraćaj ulaganja?
Da li očekujete više kvalifikovanih sastanaka?
Bolje razgovore sa donosiocima odluka?
Manje nepotrebnih ponuda?
Kvalitetnije prognoze prodaje?
Ili veću sposobnost menadžera da razvijaju svoje timove?
Ako ne definišete očekivanja, kako ćete znati da li ste dobili ono što ste platili?
Zato su odgovornost za trening i procena njegovih rezultata zajednički zadatak trenera i kompanije.
Ne merite samo zadovoljstvo polaznika. Merite i promene u ponašanju koje ste želeli da postignete.
6. Trening treba meriti produktivnim ponašanjem
Ovo je možda najvažnija poruka.
Neki treneri obećavaju povećanje prodaje.
Ali rezultat prodaje zavisi od brojnih faktora.
Od tržišta.
Proizvoda.
Konkurencije.
Kvaliteta prilika.
Poslovnih odluka.
I ponašanja prodavaca.
Zato ne možemo ozbiljno garantovati određeni rezultat samo zato što je neko pohađao trening.
Ali možemo raditi na ponašanju koje doprinosi boljim rezultatima.
U Sandleru uspeh treninga posmatramo kroz sposobnost ljudi da:
Prepoznaju neproduktivno ponašanje.
Razumeju zašto ga ponavljaju.
Razviju produktivnije navike.
Primenjuju novo ponašanje u stvarnim situacijama.
Prate svoj napredak i nastavljaju da vežbaju.
Zamislite sportistu koji želi da pobedi u trci.
Niko mu ne može garantovati pobedu.
Ali trener može da mu pomogne da unapredi tehniku.
Da pravilno trenira.
Da razvije potrebne sposobnosti.
I da poboljša ono na šta može direktno da utiče.
Slično je i u prodaji.
Ako razvijamo i dosledno ponavljamo produktivno ponašanje, stvaramo bolje uslove za postizanje željenih rezultata.
Ali nije dovoljno samo razumeti šta treba da radimo.
Moramo biti spremni i da se odreknemo navika koje nam više ne koriste.
Zašto trener ne treba automatski da šalje ponudu?
Želim da podelim još jedan zanimljiv primer iz svoje prakse.
Razgovarao sam sa vlasnicima jedne kompanije o mogućnosti da njihove prodavce uključimo u Sandler Predsednički klub.
Rekli su mi da već imaju ponudu jedne trening agencije.
I da su dobili dobar popust.
Pitao sam ih:
„Da li Vam je važan popust?“
„Naravno“, odgovorili su.
Zatim su zatražili da i ja pripremim ponudu.
Ali umesto da odmah pristanem, postavio sam im nekoliko pitanja.
„Da li Vaše kolege iz prodaje šalju ponude potencijalnim kupcima?“
„Da.“
„Da li im to predstavlja problem?“
Objasnili su mi da njihovi ljudi često troše vreme na ponude koje zatim završavaju na stolu konkurencije.
Pitao sam ih:
„Da li biste želeli da Vaši prodavci nauče da šalju ponude isključivo kvalifikovanim potencijalnim kupcima?“
„Naravno da bismo!“
I onda sam im postavio pitanje:
„Pa šta će Vam trener koji Vam je odmah poslao ponudu, a treba da nauči Vaše ljude da to ne rade?“
Pogledali su se.
Zaćutali.
I pocrveneli u licu.
Razmislite o tome.
Ako trener govori jedno, a radi drugo, šta zapravo pokazuje svojim potencijalnim klijentima?
Ako želi da vas nauči kvalifikaciji, zar ne bi i sam trebalo da kvalifikuje priliku?
Ako želi da vas nauči da ne dajete popuste automatski, zar ne bi trebalo da ume da razgovara o vrednosti svojih usluga?
Dobar trener treba svojim ponašanjem da pokazuje principe kojima podučava druge.
Zašto i najbolji sportisti imaju trenere?
Da li ste se ikada zapitali zašto vrhunski sportisti imaju trenere?
Zar ne znaju kako se igra?
Zar nemaju iskustvo?
Zar nisu već ostvarili velike rezultate?
Naravno da jesu.
Ali i dalje imaju ljude koji im pomažu da napreduju.
Razmislite o Brusu Liju i njegovom učitelju Jip Manu.
O Aleksandru Makedonskom i Aristotelu.
Ili o Novaku Đokoviću i Jeleni Genčić, koja je imala važnu ulogu u njegovom ranom teniskom razvoju.
Šta povezuje ove primere?
Važnost učitelja koji nam pomaže da razvijemo sposobnosti koje sami možda ne bismo uspeli da razvijemo na isti način.
Vrhunski sportisti nastavljaju da rade sa trenerima i kada dostignu najviši nivo.
Zašto?
Zato što je korisno imati nekoga ko može da vas posmatra sa strane.
Da prepozna grešku koju vi ne primećujete.
Da vam pomogne da je ispravite.
I da vas podstakne da pomerite sopstvene granice.
A sada se zapitajte:
Ako vrhunski sportisti imaju trenere, zašto bi profesionalci prodaje trebalo da se razvijaju potpuno sami?
Ko je vaš učitelj?
Želim da vam postavim jedno lično pitanje.
Da li imate učitelja kojem verujete?
Nekoga pred kim možete otvoreno da razgovarate o svojim problemima?
Nekoga ko vas poznaje dovoljno dobro da prepozna kada ponavljate neproduktivno ponašanje?
I nekoga čiju kritiku možete da prihvatite bez potrebe da se branite?
Jer pravi učitelj ne postoji samo da bi vam govorio ono što želite da čujete.
Ponekad mora da postavi neprijatno pitanje.
Da vam pokaže grešku.
Da vas suoči sa nečim što niste želeli da priznate.
I da vam pomogne da razvijete sposobnosti koje ranije niste imali.
Za takav odnos potrebno je poverenje.
Ali i ozbiljna spremnost na rad.
Učitelj ne može da napravi promenu umesto vas. Može da vam pomogne da naučite kako da je napravite.
Prodaja se ne vežba samo jednom u tri meseca
Ako želite da postanete vrhunski profesionalac prodaje, da li je dovoljno da jednom u tri meseca odete na seminar?
Da čujete nekoliko novih ideja?
I da se zatim vratite starim navikama?
Naravno da nije.
Zamislite sportistu koji bi trenirao samo jednom u tri meseca.
Koliko bi mogao da napreduje?
Zato je važno razumeti da je prodaja veština koja se razvija kontinuiranim radom.
Vežbanjem.
Analizom.
Ponavljanjem.
Učenjem iz grešaka.
I primenom produktivnog ponašanja.
Prodaja mora postati deo vašeg svakodnevnog profesionalnog ponašanja, a ne nešto čega se setite samo tokom treninga.
Zato često kažem da prodaja treba da postane deo vašeg DNK.
Ne doslovno, naravno.
Već da usvojene sposobnosti postanu toliko razvijene da ih koristite prirodno, bez potrebe da u svakom trenutku razmišljate o svakom pojedinačnom koraku.
Ali to zahteva ozbiljan rad.
I ozbiljnog učitelja.
Pet pitanja koja treba postaviti pre nego što izaberete trenera
Za kraj, želim da vam pomognem da izbegnete razočaranja poput onog koje je mogla doživeti devojka iz moje priče.
Pre nego što izaberete trenera prodaje, postavite mu nekoliko pitanja.
1. Na kojoj metodologiji zasnivate svoj trening?
Da li koristi jasno definisan sistem?
Ili je program zbir različitih tehnika i saveta?
2. Ko su Vaši učitelji?
Od koga ste učili?
Kako nastavljate sopstveni profesionalni razvoj?
I koliko ste povezani sa ljudima od kojih ste stekli svoje znanje?
3. Da li ste utvrdili šta nam je zaista potrebno?
Da li je trener postavljao pitanja o našim problemima?
Da li razume naša očekivanja?
I da li je spreman da kaže ako njegov program nije odgovarajuće rešenje?
4. Kako pristupate zahtevima za ponudu?
Da li odmah šalje cenu?
Ili najpre pokušava da razume problem, očekivanja i proces donošenja odluke?
Ponašanje trenera može vam pokazati kako primenjuje sopstvenu metodologiju.
5. Kako razgovarate o ceni i popustima?
Da li ume da objasni vrednost svog programa?
Da li razume vaša finansijska ograničenja?
I da li svoje komercijalne odluke zasniva na jasnim principima?
Nemojte očekivati da će svaki dobar trener automatski odbiti svaki popust ili svaki zahtev za pisanom ponudom.
Važnije je da razumete zašto donosi određenu odluku i koliko je njegovo ponašanje usklađeno sa onim čemu vas uči.
Jer pravi trener ne treba samo da zna šta govori. Treba i da pokazuje ono što vas uči.
Učitelju moj, hvala ti za sve!
Na kraju želim da se vratim pitanju sa početka ovog teksta.
Da li imate svog učitelja?
Nekoga ko vam je pomogao da prevaziđete sopstvena ograničenja?
Ko vas je naučio da ustanete nakon pada?
Ko vam je pokazao šta radite pogrešno, ali i kako da to promenite?
Nekoga kome možete iskreno da kažete:
„Učitelju moj, hvala ti za sve!“
Ako želite da postanete najbolja verzija sebe, nemojte očekivati da ćete sve naučiti sami.
Potražite ljude koji imaju znanje, integritet i sposobnost da vam pomognu da napredujete.
Ali budite spremni i da radite.
Da vežbate.
Da prihvatite greške.
Da preispitate sopstvena uverenja.
I da promenite ponašanje koje vas sprečava da ostvarite ono što želite.
Jer nije dovoljno samo želeti bolje rezultate.
Potrebno je razviti ponašanje koje će vam omogućiti da do njih dođete.
A pravi učitelj može imati neprocenjivu ulogu na tom putu.
Zato vas još jednom pitam:
Ko je vaš učitelj?
I kada ste mu poslednji put rekli hvala?
Dragan Vojvodić
Sandler Srbija
Ozbiljan trening za ozbiljne ljude!