Koliko puta ste pokušali da nekoga ubedite da ste u pravu?
Iznesete činjenice.
Pokažete dokaze.
Objasnite sve logično i razumljivo.
A sagovornik?
Ne samo da ne prihvata ono što govorite već postaje još odlučniji u odbrani sopstvenog mišljenja.
Zašto se to događa?
Zašto ljudi odbacuju činjenice čak i kada im one mogu pomoći?
Ako imate iskustva u radu sa ljudima, verovatno ste primetili da naše odluke nisu uvek rezultat hladnog i racionalnog razmišljanja.
Na njih utiču emocije, prethodna iskustva, uverenja i način na koji doživljavamo druge ljude.
Upravo zato u profesionalnoj prodaji nije dovoljno da govorimo istinu.
Nije dovoljno da imamo kvalitetan proizvod.
Niti da iznesemo najbolje argumente.
Važno je i kako sagovornik doživljava nas i ono što mu govorimo.
A tu počinje jedan od najvećih problema tradicionalne prodaje.
Zašto činjenice ne uveravaju?
Razmislite o sledećoj situaciji.
Razgovarate sa potencijalnim kupcem.
On koristi rešenje koje smatrate zastarelim ili neefikasnim.
Vi znate da postoji bolje.
Imate podatke koji to potvrđuju.
Možete da pokažete konkretne prednosti.
I zato počinjete da objašnjavate.
„Naše rešenje je efikasnije.“
„Imamo bolje rezultate.“
„Naša tehnologija je naprednija.“
„Možete da ostvarite značajne uštede.“
Šta očekujete?
Da će sagovornik biti zahvalan?
Da će odmah prepoznati koliko ste u pravu?
Da će reći:
„Hvala Vam, potpuno ste me ubedili!“
Možda.
Ali često se događa nešto sasvim drugačije.
Kupac počinje da brani postojeći način rada.
„Nama ovo funkcioniše.“
„Mi smo zadovoljni.“
„Naša situacija je specifična.“
„Ne možete to tako da posmatrate.“
I što vi više insistirate na svojim argumentima, on postaje sve zatvoreniji.
Kako je moguće da kvalitetne informacije izazovu upravo suprotnu reakciju od one koju smo očekivali?
Kada novu informaciju doživimo kao pretnju
Ljudski mozak nije samo sistem za prikupljanje i obradu informacija.
On učestvuje i u prepoznavanju opasnosti, regulisanju emocija i zaštiti našeg osećaja sigurnosti.
A šta se događa kada neko dovede u pitanje nešto u šta dugo verujemo?
Ponekad to ne doživljavamo samo kao novu informaciju.
Možemo je doživeti kao napad na sopstvenu procenu, stručnost ili identitet.
Zamislite direktora koji je godinama razvijao određeni način poslovanja.
Uložio je vreme.
Novac.
Energiju.
I sopstveni ugled.
A onda dolazi prodavac i govori mu da postoji mnogo bolje rešenje.
Šta direktor može da čuje?
Možda ne čuje samo:
„Postoji bolja tehnologija.“
Možda čuje:
„Sve što ste godinama radili bilo je pogrešno.“
I tada počinje da se brani.
Ne nužno zato što su vaše informacije netačne.
Već zato što mu način na koji ih predstavljate stvara osećaj neprijatnosti ili ugroženosti.
U originalnom tekstu to nazivam ulaskom u „Safe Mode“, odnosno zaštitni režim.
To je metafora za stanje u kojem se čovek, umesto da otvoreno razmotri nove informacije, usredsređuje na odbranu postojećih uverenja.
Što više oseća da ga neko napada ili pokušava da ga promeni, može postajati sve manje spreman da sasluša drugačije mišljenje.
Zašto ljudi postaju agresivni kada shvate da možda nisu u pravu?
Da li ste nekada posmatrali televizijsku političku debatu?
Dvoje ljudi iznose potpuno suprotne stavove.
Jedna strana predstavlja određene činjenice.
Druga ih osporava.
Zatim prva iznosi dodatne argumente.
A druga postaje još odlučnija.
Ton razgovora raste.
Sagovornici počinju da prekidaju jedni druge.
I na kraju se čini da niko nikoga nije ni saslušao.
Zašto?
Možda zato što cilj razgovora više nije da se nešto razume.
Cilj je da se odbrani sopstvena pozicija.
Slično može da se dogodi i u prodaji.
Kupac brani postojeću odluku.
Prodavac brani svoje rešenje.
Obojica žele da budu u pravu.
A razgovor koji je trebalo da vodi ka razumevanju problema pretvara se u nadmetanje.
Kada naš cilj postane da dokažemo da smo u pravu, lako možemo izgubiti priliku da zaista razumemo drugu osobu.
Zašto tradicionalne tehnike ubeđivanja često ne funkcionišu?
Koliko ste knjiga o prodaji pročitali?
Koliko ste seminara pohađali?
I koliko puta ste čuli da uspešan prodavac mora da nauči kako da ubeđuje ljude?
Kako da iznese najbolje argumente.
Kako da odgovori na svaki prigovor.
Kako da pokaže prednosti proizvoda.
Kako da navede potencijalnog kupca da prihvati ponudu.
Ali želim da vam postavim jedno pitanje.
Da li ljudi zaista vole kada neko pokušava da ih ubedi?
Razmislite o sopstvenom iskustvu.
Kako se osećate kada neko uporno pokušava da vam promeni mišljenje?
Kada vam stalno objašnjava zašto niste u pravu?
Kada vas zasipa informacijama koje niste tražili?
I kada imate utisak da neće odustati dok ne prihvatite njegov stav?
Verovatno počinjete da osećate otpor.
Možda čak i kada razumete njegove argumente.
Upravo zbog toga tradicionalni pristup prodaji može postati kontraproduktivan.
Prodavac pokušava da pomogne.
Ali njegov pristup kod sagovornika izaziva otpor.
Što više govori, kupac se više brani.
Što više ubeđuje, sagovornik je manje zainteresovan.
I na kraju se obojica osećaju frustrirano.
A možda je rešenje mnogo jednostavnije nego što mislimo.
Prestanite da pokušavate da ubedite ljude. Pomozite im da sami razumeju.
Ljudi ne vole da ih ubeđujete. Vole da sami shvate!
Ovo je centralna poruka koju želim da zapamtite.
Ljudi vole da shvate, a ne da ih neko ubeđuje.
Postoji ogromna razlika.
Kada pokušavate da ubedite sagovornika, vi mu predstavljate svoje zaključke.
Govorite mu šta treba da misli.
Objašnjavate šta je dobro za njega.
I očekujete da prihvati vašu procenu.
Ali šta ako postupite drugačije?
Šta ako mu postavite pitanje koje će mu pomoći da sam sagleda situaciju?
Na primer, umesto:
„Vaš trenutni sistem Vam stvara velike troškove.“
Možete pitati:
„Koliko Vas trenutno košta održavanje postojećeg sistema?“
Umesto:
„Morate da unapredite prodajne veštine svojih zaposlenih.“
Možete pitati:
„Šta se trenutno događa kada Vaši prodavci izgube ozbiljnu prodajnu priliku?“
Umesto:
„Naša metodologija može da poveća efikasnost Vašeg tima.“
Možete pitati:
„Šta biste želeli da Vaši ljudi rade drugačije kako bi ostvarivali bolje rezultate?“
Primećujete razliku?
Vi više ne pokušavate da nametnete zaključak.
Pomažete sagovorniku da razmisli o sopstvenoj situaciji.
Kvalitetna pitanja mogu otvoriti prostor za razumevanje koji direktno ubeđivanje često zatvara.
Prvi uslov – prestanite da predstavljate pretnju!
Ako verujete da vaše znanje, proizvod ili usluga mogu da pomognu drugoj osobi, šta prvo treba da uradite?
Da predstavite rešenje?
Da govorite o referencama?
Da pokažete koliko ste uspešni?
Ne.
Prvo treba da pokušate da stvorite atmosferu u kojoj vas sagovornik neće doživljavati kao pretnju.
Zašto?
Zato što ljudi često otvorenije razgovaraju kada osećaju sigurnost i poštovanje.
Kada znaju da nećete pokušavati da ih osramotite.
Da im nećete nametati svoje mišljenje.
I da nećete insistirati da odmah prihvate ono što nudite.
Kako to možemo postići?
Za početak, prestanite da dokazujete koliko ste pametni.
Nemojte se takmičiti sa sagovornikom.
Nemojte pokušavati da mu pokažete koliko greši.
I nemojte pretpostavljati da je vaš zadatak da promenite njegovo mišljenje.
Umesto toga, pokažite iskreno interesovanje za njegovu situaciju.
Postavite pitanje.
Saslušajte odgovor.
I pokušajte da razumete zbog čega razmišlja upravo tako.
Poverenje se ne gradi demonstriranjem superiornosti, već stvaranjem odnosa u kojem sagovornik može otvoreno da razgovara.
Drugi uslov – dajte ljudima slobodu izbora!
Jedan od najvažnijih principa Sandler metodologije jeste sloboda izbora.
Razmislite koliko se često prodavci plaše negativnog odgovora.
Zbog toga pokušavaju da ga izbegnu.
Predstavljaju sve više informacija.
Daju dodatne argumente.
Objašnjavaju.
Ubeđuju.
I pokušavaju da dobiju „da“.
Ali šta ako bi naš pristup bio potpuno drugačiji?
Šta ako kupcu otvoreno kažemo:
„Možda naše rešenje nije odgovarajuće za Vašu kompaniju. Zato bih voleo da najpre razumem Vašu situaciju, pa da zajedno procenimo da li ima smisla da nastavimo razgovor. Ako nema, potpuno je u redu da to kažemo.“
Šta smo upravo uradili?
Dali smo sagovorniku slobodu da odlučuje.
Pokazali da nećemo insistirati na saradnji po svaku cenu.
I otvorili prostor za iskreniji razgovor.
Naravno, ne znači da će svaka osoba automatski početi da nam veruje.
Ali odsustvo pritiska može doprineti osećaju sigurnosti.
A upravo je to važno.
Kada ljudi znaju da imaju pravo da kažu „ne“, često su spremniji da otvoreno razmotre i mogućnost da kažu „da“.
U Sandleru ne želimo da kupca primoramo na odluku.
Želimo da mu pomognemo da je donese na osnovu jasnog razumevanja sopstvene situacije.
Treći uslov – ljudi više veruju sopstvenim zaključcima
Sada dolazimo do možda najvažnijeg principa.
„Ljudi veruju i brane svoje podatke i činjenice, a ne vaše.“
Šta to znači?
Zamislite da razgovarate sa direktorom prodaje.
Kažete mu:
„Vaši prodavci gube mnogo vremena na nekvalifikovane sastanke.“
Kako bi mogao da reaguje?
„Ne bih se složio.“
„Naši ljudi dobro rade.“
„Mi poznajemo svoje tržište.“
Ili:
„Nemate dovoljno informacija da biste to tvrdili.“
Ali šta ako ga pitate:
„Koliko je Vaš tim prošlog meseca održao prodajnih sastanaka?“
On odgovori:
„Oko 80.“
Pitate:
„Koliko je tih sastanaka dovelo do ozbiljnih prodajnih prilika?“
Odgovori:
„Možda 15.“
Nastavljate:
„A koliko je vremena Vaš tim ukupno uložio u pripremu i održavanje preostalih sastanaka?“
Sada direktor počinje da razmišlja.
Možda prvi put iz drugačije perspektive posmatra sopstvene podatke.
I možda sam zaključi da postoji problem.
Primećujete razliku?
Niste mu rekli da njegovi ljudi loše rade.
Niste pokušali da dokažete da ste pametniji.
Samo ste postavili nekoliko pitanja.
A sagovornik je sam počeo da sagledava činjenice.
Zaključak do kojeg čovek dođe kroz sopstveno razmišljanje može biti mnogo uverljiviji od zaključka koji pokušavamo da mu nametnemo.
Zato Sandler profesionalac ne koristi pitanja samo da bi prikupio informacije.
On ih koristi i da bi pomogao sagovorniku da jasnije razume sopstvenu situaciju.
Zašto je važnije da slušate nego da govorite?
Ako želite da pomognete čoveku da nešto shvati, koliko prostora mu ostavljate da govori?
Razmislite o poslednjem sastanku.
Da li ste vi govorili većinu vremena?
Da li ste predstavljali svoje rešenje?
Odgovarali na pitanja?
Objašnjavali prednosti?
A koliko ste vremena posvetili slušanju?
Ne samo čekanju da sagovornik završi rečenicu.
Već stvarnom slušanju.
Razumevanju.
Postavljanju dodatnih pitanja.
I proveravanju da li ste dobro shvatili ono što vam govori.
Mnogi prodavci veruju da je njihov zadatak da tokom sastanka pokažu što više znanja.
Ali šta ako je vaša najveća prednost upravo sposobnost da pažljivo slušate?
Ne možete razumeti sagovornika ako ste sve vreme zauzeti pokušajem da ga ubedite.
Zato se sledeći put zapitajte:
Da li pokušavam da saznam istinu?
Ili samo tražim priliku da predstavim još jedan argument?
Zašto je naše stanje uma važnije od naučenih tehnika?
U Sandleru mnogo pažnje posvećujemo ne samo tehnikama koje koristimo već i načinu na koji razmišljamo pre nego što započnemo prodajni razgovor.
Zašto?
Zato što naša očekivanja mogu značajno da utiču na naše ponašanje.
Ako na sastanak dolazimo sa idejom:
„Moram da dobijem ovaj posao!“
Šta se događa?
Možda počinjemo previše da govorimo.
Izbegavamo neprijatna pitanja.
Prihvatamo neodređene odgovore.
I pokušavamo da se dopadnemo sagovorniku.
Zašto?
Zato što smo emocionalno vezani za određeni ishod.
Želimo da čujemo „da“.
A plašimo se da čujemo „ne“.
U takvom stanju uma teško je ostati potpuno usredsređen na kvalifikaciju prodajne prilike.
Zato u Sandleru predlažemo drugačiji pristup.
Ne odlazite na sastanak sa potrebom da po svaku cenu dobijete posao.
Idite da saznate da li postoji stvaran razlog za saradnju.
Dva Sandler principa koja menjaju prodajni razgovor
Želim da vam predstavim dva stanja uma sa kojima bi Sandler profesionalac trebalo da ulazi u prodajni razgovor.
Prvo:
„Idem da dokažem sebi da mu nisam potreban.“
Zvuči neobično?
Zašto bih pokušavao da utvrdim da li nisam potreban potencijalnom kupcu?
Zato što ne želim da pretpostavim da svaka osoba sa kojom razgovaram automatski ima potrebu za mojim rešenjem.
Možda nema odgovarajući problem.
Možda je zadovoljna postojećim načinom rada.
Možda nema finansijske mogućnosti.
Ili jednostavno ne želi promenu.
Ako je tako, zašto bih pokušavao da je ubedim da kupi?
Zašto bih trošio svoje vreme i njeno vreme?
Profesionalac treba da bude spreman da prepozna i situaciju u kojoj saradnja nema smisla.
Drugo:
„Idem da on uveri mene da mu trebam!“
A ovo je još važnije.
Zašto bih ja morao da ubeđujem potencijalnog kupca da mu je moje rešenje potrebno?
Zar nije korisnije da mu pomognem da sam objasni zbog čega razmatra promenu?
Šta ga muči?
Šta pokušava da postigne?
Koliko mu je važno da reši problem?
I zašto smatra da bi saradnja sa mnom mogla da bude korisna?
Ako sagovornik ne može da objasni zbog čega želi promenu, možda još nije spreman da donese odluku.
A ako može, imamo mnogo jasniju osnovu za ozbiljan poslovni razgovor.
Ne želim da ja ubeđujem kupca da mu trebam. Želim da razumem zbog čega on veruje da mu mogu pomoći.
Primećujete koliko je ovaj pristup drugačiji od tradicionalne prodaje?
Više ne pokušavamo da dobijemo pozitivan odgovor po svaku cenu.
Pokušavamo da saznamo istinu.
Da li prodajete ili pokušavate da dokažete da ste u pravu?
Za kraj, želim da vam postavim nekoliko pitanja.
Koliko puta ste tokom prodajnog razgovora pokušavali da dokažete da je vaš proizvod bolji?
Koliko puta ste izneli sve argumente koje imate, a sagovornik ipak nije promenio mišljenje?
Koliko puta ste se zbog toga osećali frustrirano?
I koliko puta ste pomislili da je problem u kupcu zato što ne razume ono što mu govorite?
A šta ako problem nije samo u njegovom razumevanju?
Šta ako je problem i u načinu na koji pokušavate da mu prenesete informacije?
Možda ste govorili previše.
Možda ste pokušavali da ga ubedite.
Možda ste nehotice doveli u pitanje njegovu stručnost.
A možda mu niste dali dovoljno prostora da sam razmisli.
Zato sledeći put pokušajte nešto drugačije.
Umesto da iznesete još jedan argument, postavite pitanje.
Umesto da dokažete da ste u pravu, pokušajte da razumete zbog čega sagovornik razmišlja drugačije.
Umesto da insistirate na prodaji, dajte mu slobodu izbora.
I umesto da pokušavate da nametnete svoje zaključke, pomozite mu da sam sagleda činjenice.
Jer cilj profesionalne prodaje nije da pobedite sagovornika u raspravi.
Cilj je da razumete postoji li problem koji možete zajedno da rešite.
Zato zapamtite:
„Ljudi vole da shvate, a ne da ih ubeđujete!“
I još nešto.
Pre nego što odete na sledeći prodajni sastanak, postavite sebi dva pitanja:
„Da li sam mu zaista potreban?“
„I može li on meni da objasni zbog čega mu trebam?“
Možda upravo ta promena načina razmišljanja predstavlja početak potpuno drugačijeg pristupa prodaji.
Razmislite o tome!
Dragan Vojvodić
Sandler Srbija
Ozbiljan trening za ozbiljne ljude!