Vremenom, učenjem i iskustvom shvatio sam da postoji jedan demon kojeg svakodnevno hranimo.
I što ga više hranimo, on postaje sve jači.
Najzanimljivije je to što nam taj demon nikada nije zahvalan.
Naprotiv.
Napada upravo onoga ko ga hrani!
Taj demon se zove EGO!
On nas sabotira.
Plaši nas.
Iskrivljuje stvarnost.
I pokušava da nas odvrati od onoga što zaista želimo da ostvarimo u životu.
Naravno, ovo je metafora.
Ali razmislite koliko puta ste sami sebi postali najveća prepreka.
Koliko puta ste želeli nešto da promenite, a onda pronašli razlog da ipak nastavite po starom?
Koliko puta ste znali da nešto ne radite dobro, ali niste želeli to sebi da priznate?
I koliko puta ste dozvolili da vas strah, ponos ili potreba da budete u pravu spreče da naučite nešto novo?
Imati ego je ljudski. Ali kada postanemo svesni da nas sopstveni ego sprečava da napredujemo, imamo odgovornost da nešto preduzmemo.
Zašto je najteže pobediti samog sebe?
Ljudi su kroz istoriju dizali revolucije.
Organizovali ustanke.
Borili se protiv nepravde.
I bili spremni da žrtvuju mnogo toga kako bi osvojili slobodu.
Ali postoji jedna druga vrsta slobode.
Sloboda koju ne možemo dobiti pobedom nad drugim čovekom.
Niti promenom političkog sistema.
Niti sticanjem novca i društvenog statusa.
To je sloboda od sopstvenih zabluda.
Moji učitelji govorili su mi:
„Jedina sloboda je postati slobodan od zablude!“
Razmislite o tome.
Šta ako ste godinama uvereni da nešto ne možete?
Šta ako verujete da su kupci problem?
Da je tržište loše?
Da konkurencija uvek ima prednost?
Ili da je vaš način rada ispravan samo zato što ga koristite već dvadeset godina?
A šta ako ništa od toga nije potpuno tačno?
Možda nas ne ograničava samo stvarnost u kojoj živimo, već i način na koji je tumačimo.
Kako se osloboditi sopstvenih zabluda?
Postoji nekoliko osobina koje smatram izuzetno važnim.
Skromnost.
Poniznost.
Zahvalnost.
I pravo znanje.
Znanje koje može toliko snažno da utiče na čoveka da mu potpuno promeni pogled na sebe i svet.
Zašto su ove osobine važne?
Zato što čovek koji veruje da već sve zna teško može da nauči nešto novo.
Ako svaki savet doživljavate kao kritiku, kako ćete napredovati?
Ako svako ukazivanje na grešku doživljavate kao napad na sopstvenu vrednost, kako ćete promeniti ponašanje?
A ako mislite da ste pametniji od svih drugih, od koga ćete učiti?
Skromnost nije dokaz slabosti. Ona je spremnost da priznamo da postoji nešto što još ne znamo.
Poniznost ne znači da treba da dozvolimo drugima da nas ponižavaju.
Ona znači da ne moramo stalno da dokazujemo koliko vredimo.
A zahvalnost nas podseća da mnogo toga što danas imamo nije nastalo isključivo našom zaslugom.
U životu su nam pomagali roditelji.
Učitelji.
Prijatelji.
Kolege.
I ljudi od kojih smo učili.
Zato je važno da to ne zaboravimo.
Ko želi da skoči, mora prvo da savije kolena!
Jedan od mojih učitelja naučio me je veoma važnoj lekciji:
„Onaj ko želi da skoči, mora prvo da savije kolena!“
Zamislite čoveka koji želi da skoči što više.
Šta prvo mora da uradi?
Da savije kolena.
Da se spusti.
Tek tada može da se odrazi.
U tome vidim snažnu metaforu ljudskog razvoja.
Ako želite da napredujete, morate biti spremni da se ponekad spustite sa sopstvenog pijedestala.
Da priznate da nešto ne znate.
Da prihvatite pomoć.
Da poslušate nekoga ko ima drugačije iskustvo.
I da preispitate ono u šta ste godinama verovali.
Ne možemo napraviti veliki skok ako nismo spremni da savijemo kolena.
Za mene ta spremnost predstavlja skromnost, poniznost i zahvalnost.
I upravo to je ono što ego najčešće ne voli.
Jer ego želi da bude iznad drugih.
Da bude najvažniji.
Da uvek bude u pravu.
A učenje od nas zahteva nešto potpuno drugačije.
Spremnost da priznamo sopstvena ograničenja.
Život bez rizika je život bez rasta
Sećam se još jedne poruke svog učitelja:
„Život bez rizika je život bez rasta!“
Želim da razmislite o toj rečenici.
Koliko puta ste želeli da ostvarite nešto veliko, ali vas je strah sprečio da pokušate?
Možda ste želeli da promenite posao.
Da započnete sopstveni biznis.
Da preuzmete veću odgovornost.
Da razgovarate sa direktorom velike kompanije.
Ili da naučite nešto što vam je godinama predstavljalo problem.
Ali onda se pojavio ego.
I počeo da vam govori:
„Nemoj da rizikuješ.“
„Šta ako ne uspeš?“
„Šta ako te odbiju?“
„Šta ako ispadneš nesposoban?“
„Bolje nastavi ono što već znaš.“
I tako ste možda ostali tamo gde ste bili.
Naravno, ne znači da treba nepromišljeno rizikovati.
Ali ako želimo razvoj, moramo biti spremni da izađemo iz poznatih obrazaca ponašanja.
Jer:
„Život bez učenja je život sa stagnacijom.“
Kakve veze imaju monasi i uspeh u biznisu?
Možda će vas sledeće poređenje iznenaditi.
Verujem da između duhovnog odricanja i ozbiljnog profesionalnog razvoja postoji važna sličnost.
Razmislite o monasima i monahinjama.
Oni se odriču određenih stvari kako bi se posvetili nečemu što smatraju mnogo vrednijim.
Njihov put zahteva disciplinu.
Posvećenost.
Odricanje.
I spremnost da preispituju sopstveno ponašanje.
A zar nije slično i sa ozbiljnim poslovnim razvojem?
Ako želite da postanete uspešniji, možda ćete morati da se odreknete određenih navika.
Da prestanete da radite stvari koje vam više ne koriste.
Da promenite način razmišljanja.
Da prihvatite drugačiju metodologiju.
I da razvijete sposobnosti koje ranije niste imali.
Odričemo se lošeg, neproduktivnog ponašanja kako bismo razvili novo, produktivnije ponašanje i uživali u njegovim plodovima.
Ali postoji problem.
Naš demon neće lako odustati.
Kako nas ego vraća starim prodajnim navikama?
Zamislite prodavca koji je odlučio da promeni način rada.
Više ne želi da šalje ponude nekvalifikovanim kupcima.
Ne želi da troši vreme na sastanke bez jasne svrhe.
Ne želi da se plaši razgovora o novcu.
I želi da nauči kako da postavlja kvalitetnija pitanja.
Odlično!
Ali šta se događa kada treba da primeni novo ponašanje?
Odjednom počinje da oseća neprijatnost.
Kupac traži ponudu.
Prodavac zna da prvo treba da postavi određena pitanja.
Ali se plaši.
Šta ako se kupac naljuti?
Šta ako izgubi priliku?
Šta ako čuje „ne“?
I onda se vraća staroj navici.
„Naravno, odmah ćemo Vam poslati ponudu!“
Ego je ponovo pobedio.
A zatim se pojavljuju i druge poznate aktivnosti.
Gledanje u inbox.
Proveravanje da li je kupac odgovorio.
Preslaganje kataloga.
Sređivanje dokumentacije.
I bavljenje svim onim poslovima koji nam pružaju osećaj da smo zauzeti.
Samo da ne moramo da uradimo ono što nam je neprijatno.
Draganov izraz za to je izuzetno slikovit:
„Slatki gresi slanja ponuda, gledanja u inbox i preslaganja kataloga.“
Zar nije zanimljivo koliko često biramo ono što nam je poznato, čak i kada znamo da nam ne donosi željene rezultate?
Zašto ego ne voli učenje?
Pravo učenje podrazumeva promenu.
A promena često znači da moramo da priznamo da ono što smo do sada radili možda nije bilo dovoljno dobro.
Razmislite o profesionalcu prodaje koji već dvadeset godina radi na isti način.
Ima iskustvo.
Poznaje tržište.
Poznaje proizvode.
I uveren je da zna kako se prodaje.
A onda dođe na trening i čuje:
„Možda ne treba odmah da pošaljete ponudu.“
„Možda ne treba toliko da pričate.“
„Možda bi trebalo da postavljate drugačija pitanja.“
„Možda ne morate da prihvatite svaki zahtev kupca.“
Kako reaguje?
Možda kaže:
„Znam ja to!“
„Kod nas to ne može!“
„Naši kupci su drugačiji!“
„Sve smo to već probali!“
A sada ga pitam:
Ako zaista znate sve što treba, zašto ne ostvarujete rezultate koje želite?
Upravo tu počinje ozbiljno učenje.
U trenutku kada prestanemo da branimo postojeće ponašanje samo zato što nam je poznato.
Zašto kompanije koje ne uče imaju problem?
Ne uče samo pojedinci.
Uče i kompanije.
Ili bi barem trebalo da uče.
Jer tržište se menja.
Menjaju se potrebe kupaca.
Tehnologije.
Načini komunikacije.
I očekivanja zaposlenih.
A šta se događa sa organizacijom koja odbija da preispita svoj način rada?
Vremenom može izgubiti sposobnost da odgovori na nove izazove.
Zato često govorim:
„Kompanija koja ne uči ima predispoziciju da nestane.“
U originalnom tekstu koristim i jedno provokativno poređenje sa dinosaurusima.
Poenta nije u doslovnom objašnjenju njihovog nestanka.
Poenta je u tome da veličina sama po sebi ne garantuje opstanak.
Velika kompanija može imati mnogo resursa.
Poznato ime.
Dugu tradiciju.
I značajan tržišni udeo.
Ali ako nije spremna da se prilagođava, sve to možda neće biti dovoljno.
Nova vremena zahtevaju nova znanja i drugačije sposobnosti.
Kompanija može napredovati samo ako napreduju njeni ljudi
Postoji još jedna poruka koju smatram posebno važnom.
Uspeh kompanije zasniva se na učenju pojedinaca.
Razmislite o tome.
Šta je zapravo kompanija?
Jesu li to kancelarije?
Mašine?
Proizvodi?
Softver?
Finansijski izveštaji?
Sve su to važni elementi poslovanja.
Ali kompaniju čine i ljudi koji svakodnevno donose odluke.
Koji razgovaraju sa kupcima.
Koji upravljaju timovima.
Koji rešavaju probleme.
I koji svojim ponašanjem utiču na rezultate.
Ako oni ne razvijaju nove sposobnosti, kako će kompanija postati uspešnija?
Ako prodavci nastavljaju da koriste iste neproduktivne navike, zašto očekujemo drugačije rezultate?
Ako menadžeri ne menjaju svoj pristup, kako će pomoći zaposlenima da napreduju?
Kada pojedinci uče i primenjuju nova znanja, stvaraju uslove da i organizacija napreduje.
Zato je ulaganje u razvoj ljudi mnogo više od organizovanja povremenog seminara.
To je ulaganje u sposobnost kompanije da uspešno posluje i u budućnosti.
Upoznajte sebe pre nego što pokušate da razumete kupce
Jedan od osnovnih ciljeva Sandler treninga jeste razumevanje ljudskog ponašanja.
Zašto kupci ponekad ne govore otvoreno o svojim potrebama?
Zašto traže ponude iako možda još nisu spremni da kupe?
Zašto prodavci izbegavaju razgovore o novcu?
Zašto se plaše odbijanja?
I zašto se tako često vraćaju ponašanju koje im ne donosi rezultate?
Da bismo bolje razumeli kupce, važno je da najpre počnemo da razumemo sebe.
Svoje reakcije.
Svoja uverenja.
Svoje strahove.
I obrasce ponašanja koje smo razvijali godinama.
U Sandler metodologiji bavimo se i konceptima transakcione analize, uključujući uticaj usvojenih roditeljskih poruka na naše ponašanje.
Ne zato da bismo za sve probleme krivili prošlost.
Već da bismo postali svesniji onoga što radimo danas.
Jer kada prepoznamo sopstveni obrazac ponašanja, dobijamo priliku da ga promenimo.
Ne možemo uvek kontrolisati ono što će kupac uraditi, ali možemo naučiti da bolje upravljamo sopstvenim reakcijama.
Šta zaista donosi Sandler trening?
Sandler nije samo mesto na kojem ćete naučiti nekoliko novih prodajnih rečenica.
Nije ni program u kojem ćete dobiti potvrdu da sve već radite dobro.
Cilj je mnogo ozbiljniji.
Da naučite nešto novo o ljudskom ponašanju.
Da razvijete sposobnost postavljanja kvalitetnih pitanja.
Da bolje kvalifikujete potencijalne kupce.
Da razumete sopstvena uverenja.
Da prestanete da se plašite neprijatnih odgovora.
I da naučite kako da menjate neproduktivne navike.
Ali ništa od toga ne dolazi samo od sebe.
Potrebni su rad, vežbanje, posvećenost i spremnost da povremeno priznate da niste u pravu.
Zato Sandler ne može biti samo pasivno slušanje predavanja.
Prava vrednost treninga nastaje kada ono što naučite počnete da primenjujete u stvarnim situacijama.
Zašto je važno da pobedite svog demona?
Vratimo se sada na početak.
Na našeg demona.
Na ego.
On će nas često uveravati da je bolje ostati tamo gde smo sigurni.
Da ne treba rizikovati.
Da ne treba priznavati slabosti.
Da nema potrebe da menjamo ono što već znamo.
Ali šta ćemo dobiti ako ga stalno slušamo?
Možda ćemo izbeći poneku neprijatnost.
Možda ćemo sačuvati svoj ponos.
Možda ćemo nastaviti da verujemo da smo uvek u pravu.
Ali koliko će nas to koštati?
Koliko prilika za učenje ćemo propustiti?
Koliko sposobnosti nećemo razviti?
I koliko ćemo vremena provesti ponavljajući iste greške?
Zato želim da vam poručim:
Velike nagrade čekaju one koji nauče da prepoznaju i savladaju sopstveni ego.
Ne zato što će postati savršeni.
Nego zato što će biti spremni da uče.
Da priznaju grešku.
Da promene ponašanje.
I da nastave da napreduju.
Šta treba da ponesete na put profesionalnog razvoja?
Za kraj, zamislite da sutra počinjete jedno važno putovanje.
Ne putovanje na kojem ćete obići nove gradove i zemlje.
Već putovanje na kojem ćete upoznati sebe.
Svoja uverenja.
Svoje strahove.
I sposobnosti koje još niste razvili.
Šta biste poneli na takvo putovanje?
Ja bih vam preporučio tri stvari:
Skromnost.
Zahvalnost.
Poniznost.
A šta bih vam savetovao da ostavite kod kuće?
Demona kojeg zovu Ego!
Jer život bez učenja vodi ka stagnaciji.
A život bez spremnosti da preispitamo sopstvene zablude može nas godinama zadržati na istom mestu.
Zato, ako ste spremni da učite, razvijate se i promenite ono što vam više ne koristi, dobrodošli u Sandler.
Program sa pedigreom.
Program u kojem ne učimo samo kako da ostvarujemo bolje prodajne rezultate, već i kako da bolje razumemo sebe i druge ljude.
Spremite se za putovanje života!
I zapamtite:
„Jedina sloboda je postati slobodan od zablude!“
Dragan Vojvodić
Sandler Srbija
Ozbiljan program za ozbiljne ljude!