Skip to Content Top

ZAŠTO SMO PROGRAMIRANI NA NEUSPEH?

|

Zamislite da danas treba da pozovete deset potpuno nepoznatih ljudi kako biste zakazali prodajne sastanke.

Šta mislite, koliko puta ćete čuti „ne“?

Verovatno mnogo puta.

A sada želim da vam postavim mnogo važnije pitanje:

Kako ste se pripremili da čujete „ne“?

Da li su vas tokom školovanja učili kako da prihvatite odbijanje?

Da li su vas tokom treninga prodaje naučili kako da razgovarate sa nepoznatim ljudima, a da pritom ne osećate potrebu da im se po svaku cenu dopadnete?

Ili su vas učili da budete entuzijastični, ljubazni, nasmejani i uporni?

Ako ste prošli kroz tradicionalne treninge prodaje, verovatno znate odgovor.

Učili su vas da podignete slušalicu.

Da se predstavite.

Da sa oduševljenjem kažete iz koje kompanije zovete.

I da počnete da objašnjavate šta nudite.

Ali hajde da pogledamo šta se zapravo događa.

Zašto bi potpuno nepoznata osoba želela da sluša nekoga ko prve tri rečenice govori isključivo o sebi?

Upravo tu počinje naš problem.

Zašto tradicionalni prodajni pozivi često ne funkcionišu?

Zamislite da sedite u kancelariji.

Imate mnogo obaveza.

Telefon zvoni.

Javljate se.

A sa druge strane čujete:

„Dobar dan, ja sam Petar Petrović.“

„Zovem iz kompanije koja je lider na tržištu.“

„Želeo bih da Vam predstavim naša inovativna rešenja.“

Kako se osećate?

Da li ste oduševljeni?

Da li jedva čekate da čujete nastavak?

Ili već razmišljate kako da završite razgovor?

Možda ćete reći:

„Hvala, nismo zainteresovani.“

Ili:

„Pošaljite nam mejl.“

A možda ćete jednostavno prekinuti razgovor.

Zašto?

Zato što vam je nepoznata osoba upala u radni dan i odmah počela da govori o sebi.

O svojoj kompaniji.

O svojim proizvodima.

O tome šta želi od vas.

A da vas prethodno nije pitala ništa o vašoj situaciji.

Ako prve tri rečenice prodajnog razgovora govorite o sebi, zašto očekujete da će sagovornik želeti da nastavi razgovor?

Ovo je jedno od pitanja koje profesionalci prodaje treba ozbiljno sebi da postave.

Zašto imamo potrebu da se dopadnemo ljudima?

Da bismo razumeli naše ponašanje u prodaji, potrebno je da pogledamo nešto mnogo dublje od samih prodajnih tehnika.

Našu potrebu za prihvatanjem.

Ljudi su društvena bića.

Od najranijeg detinjstva razvijamo odnose sa drugim ljudima.

Potrebni su nam sigurnost, pažnja, bliskost i osećaj pripadnosti.

Učenje o tome kako da sarađujemo sa drugima predstavlja važan deo našeg razvoja.

Ali šta se događa kada odrastemo i počnemo da se bavimo prodajom?

Možda ćemo primetiti da i dalje imamo snažnu potrebu da nas drugi prihvate.

Da se nekome dopadnemo.

Da nas pohvale.

I da potvrde da smo dovoljno dobri.

Ta potreba sama po sebi nije problem.

Problem nastaje kada nam je važnije da se kupcu dopadnemo nego da razumemo postoji li stvarna mogućnost saradnje.

Tada naše ponašanje može postati neproduktivno.

Izbegavamo neprijatna pitanja.

Pristajemo na zahteve koji nam ne odgovaraju.

I pokušavamo da zaslužimo tuđe odobravanje.

A zauzvrat očekujemo nagradu.

Prodajni sastanak.

Ponudu.

Ili zaključen posao.

Da li pokušavate da prodate ili želite da budete prihvaćeni?

Razmislite o sledećoj situaciji.

Razgovarate sa potencijalnim kupcem.

On je ozbiljan.

Dominantan.

Ne pokazuje mnogo emocija.

I odjednom vam kaže:

„Hajde, recite mi nešto o svojoj kompaniji.“

Šta radite?

Većina prodavaca odmah počinje da priča.

Zašto?

Zato što je potencijalni kupac postavio pitanje.

A mi verujemo da moramo da odgovorimo.

Počinjemo da predstavljamo svoju kompaniju.

Govorimo o iskustvu.

Proizvodima.

Referencama.

Prednostima u odnosu na konkurenciju.

I nadamo se da će kupac biti zadovoljan.

Ali šta ako se iza takvog ponašanja krije nešto drugo?

Šta ako nam je neprijatno da ne odgovorimo odmah?

Šta ako se plašimo da će sagovornik pomisliti da nešto krijemo?

Ili da ne znamo dovoljno?

Možda nismo počeli da pričamo zato što smo procenili da je to najbolji prodajni korak, već zato što želimo da dobijemo odobravanje sagovornika.

A to je velika razlika.

Sećate li se kada su vam govorili: „Kaži čiki kako se zoveš“?

Želim da vas vratim u detinjstvo.

Možda se sećate situacije kada ste sa roditeljima sreli nekoga koga niste poznavali.

Odrasla osoba vam se obraća.

A roditelj kaže:

„Hajde, kaži čiki kako se zoveš!“

Šta ste radili?

Verovatno ste odgovarali.

Zašto?

Zato što vas je roditelj tome učio.

Da budete pristojni.

Da odgovorite kada vam se neko obrati.

Da pokažete poštovanje prema odraslima.

Takve poruke predstavljaju deo našeg socijalnog učenja.

U Sandleru, oslanjajući se na koncepte transakcione analize, govorimo i o usvojenim porukama koje mogu uticati na naše kasnije ponašanje.

Ponekad ih slikovito nazivamo „roditeljskim trakama“.

Zamislite ih kao stare snimke koji nam govore kako bi trebalo da se ponašamo.

„Kada te neko pita, odgovori.“

„Nemoj da budeš nepristojan.“

„Nemoj da se suprotstavljaš.“

„Budi dobar.“

Ali šta se događa kada te poruke počnemo automatski da primenjujemo u prodajnim razgovorima?

Kupac kaže:

„Recite mi šta nudite.“

I mi odmah odgovaramo.

Kupac traži:

„Pošaljite ponudu.“

I mi je šaljemo.

Traži dodatni popust.

I mi pokušavamo da ga obezbedimo.

Ne želimo da razočaramo sagovornika.

Ne želimo da delujemo nepristojno.

I ne želimo da rizikujemo odbijanje.

Ali profesionalan prodajni razgovor nije situacija u kojoj automatski treba da izvršavamo svaku naredbu sagovornika.

Ponekad je mnogo korisnije da prvo postavimo pitanje.

Šta znači biti u OK ili NOT OK stanju?

U Sandler Predsedničkom klubu koristimo pojmove OK i NOT OK.

Oni se oslanjaju na ideje transakcione analize i predstavljaju način da razgovaramo o tome kako doživljavamo sebe u odnosu na druge ljude.

OK stanje možemo opisati kao osećaj da smo kao osobe vredni, prihvaćeni i dovoljno dobri.

NOT OK stanje predstavlja suprotan doživljaj – osećaj nesigurnosti, manje vrednosti ili neprijatnosti u odnosu na sebe.

Zašto je ova razlika važna u prodaji?

Zamislite prodavca koji je upravo imao tri neuspešna telefonska poziva.

Tri puta je čuo „ne“.

Kako se oseća?

Možda je razočaran.

Možda počinje da sumnja u sebe.

Možda razmišlja:

„Nisam dobar u ovome.“

„Nikome ne treba ono što nudim.“

„Možda nisam za prodaju.“

I tako negativan rezultat njegove profesionalne aktivnosti počinje da utiče na njegov doživljaj sopstvene vrednosti.

A zatim dolazi četvrti poziv.

Sa koliko samopouzdanja će razgovarati?

Da li će postaviti hrabro pitanje?

Ili će pokušati da se dopadne sagovorniku kako bi konačno čuo nešto pozitivno?

Ako naše dobro osećanje o sebi zavisi od toga da li će kupac prihvatiti našu ponudu, profesionalna prodaja može postati veoma emotivno iscrpljujuća.

Zato je važno naučiti da razlikujemo svoju vrednost kao osobe od rezultata koje ostvarujemo u određenoj profesionalnoj ulozi.

Zašto pričanje o sebi može da nam prija, a kupcu smeta?

Vratimo se sada na telefonske pozive.

Zašto tradicionalni prodavci toliko često počinju razgovor pričom o sebi?

Zato što im je to poznato.

Znaju svoje ime.

Znaju naziv kompanije.

Poznaju proizvode.

Naučili su prezentaciju.

I osećaju se sigurnije dok govore o onome što dobro poznaju.

Drugim rečima, takav početak razgovora može im pomoći da zadrže sopstveni osećaj sigurnosti.

Ali šta je sa potencijalnim kupcem?

On vas ne poznaje.

Nije vas očekivao.

Možda je zauzet.

I odjednom treba da sluša priču o nečemu što možda uopšte nije povezano sa njegovim problemima.

Prodavcu je prijatno jer govori o poznatim stvarima.

A kupcu razgovor može postati neprijatan jer ne razume zbog čega bi trebalo da ga sluša.

Ono što prodavcu pruža osećaj sigurnosti ne mora biti korisno ili prijatno za sagovornika.

Zato pre nego što započnete sledeći poziv, zapitajte se:

„Da li ću ponovo prve tri rečenice govoriti o sebi?“

Ili:

„Mogu li da otvorim razgovor na način koji pokazuje da poštujem sagovornikovo vreme i želim da razumem njegovu situaciju?“

„Nemoj da razgovaraš sa nepoznatim ljudima!“

Postoji još jedna poruka iz detinjstva koju mnogi dobro pamte.

Roditelji su nam govorili:

„Nemoj da razgovaraš sa nepoznatim ljudima!“

Zašto?

Zato što su želeli da nas zaštite.

I to je potpuno razumljivo.

Ali sada razmislite o zanimljivom paradoksu.

Šta profesionalci prodaje često moraju da rade?

Upravo ono što nam je nekada bilo zabranjeno.

Da razgovaraju sa nepoznatim ljudima!

Da ih pozivaju telefonom.

Da započinju razgovore.

Da postavljaju pitanja.

I da pokušavaju da utvrde postoji li razlog za poslovnu saradnju.

U originalnom tekstu ovu suprotnost koristim kao primer mogućeg unutrašnjeg konflikta.

Sa jedne strane, želimo da budemo profesionalno uspešni.

Sa druge, neki od nas osećaju nelagodnost kada treba da započnu razgovor sa nepoznatom osobom.

Naravno, takva nelagodnost može imati mnogo različitih uzroka i ne mora poticati iz detinjstva.

Ali vredi se zapitati:

Šta se zaista događa u vašoj glavi neposredno pre nego što podignete slušalicu i pozovete nepoznatog potencijalnog kupca?

Da li razmišljate o njegovom mogućem problemu?

Ili o tome kako ćete se osećati ako vas odbije?

Zašto odbijanje doživljavamo lično?

Zamislite da pozovete potencijalnog kupca.

Predstavite se.

Objasnite razlog poziva.

A on vam kaže:

„Ne, hvala. Nismo zainteresovani.“

Šta to zapravo znači?

Možda trenutno nema potrebu za vašim rešenjem.

Možda nije prava osoba za razgovor.

Možda je zauzet.

A možda zaista ne želi da sarađuje sa vašom kompanijom.

Ali šta prodavac ponekad čuje?

„Ti nisi dovoljno dobar.“

„Niko ne želi da razgovara sa tobom.“

„Nisi uspešan.“

I tada jedno poslovno odbijanje postaje lično iskustvo neuspeha.

A to može imati ozbiljne posledice po njegovo ponašanje.

Sledeći put će možda odlagati poziv.

Tražiće izgovore.

Proveravaće mejlove.

Sređivaće dokumentaciju.

I radiće sve osim aktivnosti koja bi mogla da dovede do novog odbijanja.

Zato je važno naučiti jednu stvar:

Kupčevo „ne“ ne predstavlja automatski odbacivanje vas kao osobe.

To je odgovor koji treba razumeti u kontekstu konkretnog poslovnog razgovora.

Kako potreba za prihvatanjem stvara neplaćene savetnike?

Sada dolazimo do jednog od najskupljih problema u profesionalnoj prodaji.

Neplaćenog savetovanja.

Zamislite potencijalnog kupca koji vam kaže:

„Recite nam nešto više o tome šta nudite.“

Vi počinjete da objašnjavate.

Zatim traži dodatne informacije.

Šaljete mu dokumentaciju.

Postavlja nova pitanja.

Vi odgovarate.

Zatim želi prezentaciju.

Organizujete sastanak.

Traži ponudu.

Pripremate je.

A onda želi i popust.

I vi pokušavate da ga obezbedite.

Zašto sve to radite?

Možda zato što verujete da postoji ozbiljna prodajna prilika.

Ali možda i zato što se nadate da će vas kupac nagraditi zato što ste bili dovoljno uslužni.

I šta se događa na kraju?

Saznate da je posao dobila konkurencija.

A vi se osećate iskorišćeno.

Razočarano.

Možda čak i besno.

Ali želim da vam postavim jedno pitanje:

Ko je odlučio da toliko vremena i znanja uložite pre nego što ste kvalifikovali prodajnu priliku?

Naravno, kupac je postavljao zahteve.

Ali vi ste odlučivali kako ćete na njih odgovoriti.

Ako želite da prestanete da budete neplaćeni savetnik, morate naučiti da profesionalno procenjujete kada, kome i zbog čega pružate svoje znanje.

Ljubaznost i spremnost da pomognete nisu zamena za kvalifikaciju potencijalnog kupca.

Četiri pitanja koja otkrivaju vaše prodajne navike

Želim da proverite kako obično reagujete kada vam potencijalni kupac postavi sledeća pitanja.

1. „Recite mi nešto o Vašoj kompaniji.“

Da li odmah počinjete prezentaciju?

Ili prvo pokušavate da razumete šta sagovornika konkretno zanima?

2. „Šta nudite?“

Da li nabrajate proizvode i usluge?

Ili pokušavate da saznate zbog čega vas je sagovornik to pitao?

3. „Šta Vas izdvaja od konkurencije?“

Da li odmah počinjete da dokazujete koliko ste bolji?

Ili pitate šta je sagovorniku najvažnije prilikom izbora partnera?

4. „Pošaljite mi ponudu.“

Da li je automatski pripremate?

Ili najpre proveravate da li razumete problem, budžet i proces donošenja odluke?

Ova pitanja sama po sebi nisu loša.

Kupac ima pravo da traži informacije.

Ali profesionalac prodaje treba da razume njihovu svrhu pre nego što odluči kako će odgovoriti.

Ne morate na svaki zahtev automatski reagovati samo zato što želite da budete prihvaćeni.

Kako drugačije započeti telefonski razgovor?

Zamislite sada da umesto tradicionalnog predstavljanja želite da započnete drugačiji razgovor.

Ne tako što ćete koristiti manipulativni trik.

Niti tako što ćete sakrivati ko ste i zašto zovete.

Već tako što ćete pokazati poštovanje prema vremenu sagovornika.

Na primer:

„Dobar dan, ovde Dragan Vojvodić iz Sandlera. Zovem Vas nenajavljeno. Da li je ovo loš trenutak za kratak razgovor?“

Ako sagovornik prihvati da nastavi, možete objasniti razlog poziva i postaviti relevantno pitanje.

Na primer:

„Razgovaramo sa direktorima prodaje koji imaju problem sa velikim brojem poslatih ponuda, a malim brojem zaključenih poslova. Ne znam da li je to slučaj i kod Vas. Kako Vi danas gledate na taj problem?“

Primećujete razliku?

Niste održali prezentaciju o svojoj kompaniji.

Niste nabrajali proizvode.

Niste pokušali da impresionirate sagovornika.

Predstavili ste se, objasnili razlog poziva i otvorili prostor za razgovor.

A zatim ste pokušali da razumete situaciju.

Naravno, ovakav pristup ne garantuje sastanak.

Nijedna tehnika to ne može.

Ali vam omogućava da razgovor vodite drugačije od tradicionalnog prodavca koji odmah počinje da govori o sebi.

Ne morate da budete voljeni da biste bili profesionalni

Želim da vam kažem nešto što možda neće biti prijatno da čujete.

Vaš posao nije da se dopadnete svakom potencijalnom kupcu.

Vaš posao nije da dobijete pohvalu.

Niti da vas svaki sagovornik prihvati.

Vaš posao je da profesionalno razgovarate sa ljudima.

Da razumete njihove probleme.

Da procenite postoji li mogućnost saradnje.

I da donesete odgovornu odluku o tome da li treba nastaviti prodajni proces.

Neki ljudi će želeti da razgovaraju sa vama.

Drugi neće.

Neki će biti zainteresovani.

Drugi neće imati potrebu.

I to je potpuno normalno.

Profesionalna vrednost prodavca ne može se meriti time koliko je nepoznatih ljudi pristalo da razgovara sa njim.

Ona se ogleda i u njegovoj sposobnosti da upravlja sopstvenim ponašanjem, postavlja relevantna pitanja i prihvata poslovne odluke sagovornika.

Kako promeniti stare obrasce ponašanja?

Vratimo se pojmu „roditeljskih traka“.

Ako prepoznate da u određenim situacijama reagujete automatski, šta možete da uradite?

Prvo, postanite svesni svog ponašanja.

Kada kupac zatraži ponudu, zapitajte se zbog čega želite odmah da je pošaljete.

Kada vam postavi pitanje o kompaniji, razmislite da li je duga prezentacija zaista potrebna.

Kada traži popust, proverite da li je cena stvarni problem.

I kada čujete „ne“, pokušajte da ga razumete kao informaciju o konkretnoj prilici, a ne kao presudu o sebi.

Drugo, vežbajte produktivnije reakcije.

Naučite da postavljate pitanja.

Da prihvatate mogućnost negativnog odgovora.

Da razgovarate o novcu.

I da profesionalno kvalifikujete prodajne prilike.

Treće, ponavljajte novo ponašanje dovoljno često da postane deo vašeg uobičajenog načina rada.

Jer nije dovoljno da razumete šta treba da promenite.

Potrebno je da to budete sposobni da uradite i kada se nalazite pod pritiskom.

A upravo to je jedan od ciljeva Sandler treninga.

Zašto smo programirani na neuspeh?

Sada se vratimo naslovu ovog članka.

Da li smo zaista programirani na neuspeh?

Naravno da ne u doslovnom, nepromenljivom smislu.

Ali možemo razviti obrasce ponašanja koji nas stalno dovode do sličnih neželjenih rezultata.

Ako se previše plašimo odbijanja, možda ćemo izbegavati kvalifikaciju.

Ako želimo da se dopadnemo kupcu, možda ćemo pristajati na zahteve koji nam ne odgovaraju.

Ako stalno govorimo o sebi, možda nećemo saznati dovoljno o sagovorniku.

A ako svaku negativnu reakciju doživljavamo lično, možda ćemo sve teže obavljati aktivnosti koje su važne za naš posao.

I zato ne treba da nas iznenadi kada se isti problemi ponavljaju.

Neuspeh nije unapred određen, ali neproduktivno ponašanje može povećati verovatnoću da stalno doživljavamo slične probleme.

Dobra vest?

Ponašanje možemo da menjamo.

Možemo da učimo.

Da vežbamo.

Da razvijamo drugačiji sistem prodaje.

I da prestanemo da budemo toliko predvidivi.

Pretvorite znanje u instinkt!

Za kraj želim da vam postavim nekoliko pitanja.

Kako reagujete kada vam potencijalni kupac kaže „ne“?

Da li to doživljavate lično?

Da li pokušavate da se dopadnete sagovorniku?

Da li automatski odgovarate na svaki zahtev?

Ili ste naučili da vodite profesionalan razgovor bez potrebe da vas druga strana stalno odobrava?

A sada razmislite o svom poslednjem telefonskom pozivu.

Šta ste rekli u prve tri rečenice?

Da li ste govorili o sebi?

O svojoj kompaniji?

O svom proizvodu?

Ili ste otvorili razgovor koji je sagovorniku dao razlog da vas sasluša?

Možda je vreme da prestanete da radite ono što ste godinama radili automatski.

Da preispitate svoja uverenja.

Da razvijete drugačije navike.

I da naučite kako da primenjujete produktivno ponašanje čak i kada postoji mogućnost odbijanja.

Jer prodaja ne treba da bude mesto na kojem pokušavamo da zadovoljimo svoju emotivnu potrebu za prihvatanjem.

Prodaja je profesionalna aktivnost u kojoj dve strane pokušavaju da utvrde postoji li razlog za saradnju.

Zato nemojte dozvoliti da vam strah od odbijanja određuje ponašanje.

Naučite da postavljate pitanja.

Da razlikujete svoju vrednost kao osobe od rezultata prodajnog razgovora.

I da prihvatite da neće svaki potencijalni kupac želeti da sarađuje sa vama.

To nije tragedija.

To je sastavni deo profesionalne prodaje.

A sada mi pišite:

Da li imate osećaj da su vas potencijalni kupci već „pročitali“ i da unapred znaju svaki vaš sledeći korak?

Razmislite o tome.

PRETVORITE ZNANJE U INSTINKT!


Dragan Vojvodić
Sandler Srbija

Ozbiljan trening za ozbiljne ljude!