Zatvorite prodaju na početku, a samo je potvrdite na kraju!
Znam da deluje gotovo magično.
Kako je moguće zatvoriti prodaju na početku razgovora, kada još nismo ni predstavili svoje rešenje?
Kada kupac još ne zna sve o nama?
I kada nismo ni počeli da razgovaramo o ceni?
Ali upravo tu počinje jedan od najvažnijih principa Sandler metodologije.
Želim da vas podsetim na jedno bezvremeno Sandler pravilo:
„Prodaja danas, a savetuj sutra!“
Šta to zapravo znači?
Da li treba da požurimo sa prodajom?
Da izvršimo pritisak na kupca?
Ili da pokušamo da ga navedemo da odmah potpiše ugovor?
Naravno da ne.
Poenta je u nečemu mnogo važnijem.
Pre nego što počnete da savetujete potencijalnog kupca i predstavljate rešenje, morate da razumete postoji li stvarna osnova za saradnju.
A to zahteva potpuno drugačiji pristup prodajnom razgovoru.
Da li ste ikada izgubili kupca koji je bio veoma zainteresovan?
Razmislite o poslednjem prodajnom sastanku.
Otišli ste kod potencijalnog kupca.
Razgovor je bio prijatan.
Sagovornik je pokazivao interesovanje.
Postavljao je pitanja.
Vi ste predstavili svoju kompaniju.
Objasnili proizvode i usluge.
Odgovorili na sve zahteve.
I bili zadovoljni kako je sastanak protekao.
A onda ste na kraju čuli:
„Razmislićemo.“
Ili:
„Pošaljite nam ponudu.“
Vratili ste se u kancelariju puni nade.
Pripremili ponudu.
Poslali je.
I počeli da čekate.
Ali onda ste shvatili jednu od dve stvari.
Prva: posao je dobio neko drugi.
Druga: potencijalni kupac je nestao.
Ne odgovara na mejlove.
Ne javlja se na telefon.
I nemate predstavu šta se dogodilo.
U svojim treninzima ovu drugu situaciju opisujem veoma slikovito.
„Sagovornik je ušao u Program za zaštitu svedoka!“
Jednostavno je postao nedostupan.
Koliko puta vam se to dogodilo?
I još važnije:
Zašto stalno dozvoljavamo da se naši prodajni razgovori završavaju na isti način?
Ko je odgovoran za izgubljene prodajne prilike?
U Sandleru postoji jedno veoma provokativno pravilo:
„Ne postoje loši kupci, samo loši prodavci!“
Nemojte ga razumeti kao tvrdnju da su kupci uvek u pravu ili da prodavac snosi odgovornost za svaku izgubljenu priliku.
Njegova svrha je da nas natera da preispitamo sopstveno ponašanje.
Jer mnogo je lakše reći:
„Kupac nas je prevario.“
„Samo je prikupljao ponude.“
„Nije ozbiljan.“
„Konkurencija je dala nižu cenu.“
Nego postaviti sebi pitanje:
„Šta sam mogao da uradim drugačije?“
Da li sam kvalifikovao prodajnu priliku?
Da li sam razumeo stvarni problem?
Da li sam razgovarao o budžetu?
Da li sam saznao kako će se doneti odluka?
Ili sam samo čuo ono što sam želeo da čujem?
Ako se isti problemi stalno ponavljaju, možda je vreme da prestanemo da tražimo krivca isključivo na drugoj strani.
Ne možemo kontrolisati kupca, ali možemo preuzeti odgovornost za način na koji vodimo sopstveni prodajni proces.
Kupac je tražio ponudu za kasko osiguranje
Želim da vam ispričam jedan odličan primer iz Sandler Predsedničkog kluba.
Jedan moj klijent, koji je već izvesno vreme pohađao program, ispričao je grupi zanimljivu situaciju.
U to vreme radio je za jednu veliku i poznatu osiguravajuću kuću u Beogradu.
Jednog dana pozvao ga je čovek koji je želeo da dobije ponudu za kasko osiguranje automobila.
Zamislite tipičan prodajni razgovor.
Kupac kaže:
„Dobar dan, mene zanima ponuda za kasko!“
Šta bi uradio tradicionalni prodavac?
Verovatno bi počeo da prikuplja podatke potrebne za izradu ponude.
Koji automobil vozite?
Koje je godište?
Kolika je vrednost vozila?
Koji paket osiguranja želite?
A zatim bi pripremio ponudu i poslao je kupcu.
Ali ovaj prodavac nije postupio tako.
Naučio je da razgovor vodi drugačije.
„Pa šta će Vam onda kasko?“
Razgovor je počeo sasvim uobičajeno.
Kupac: „Dobar dan, mene zanima ponuda za kasko!“
Prodavac: „Koji je automobil u pitanju?“
Kupac: „Audi limuzina.“
Prodavac: „Koliko dugo imate taj automobil?“
Kupac: „Skoro godinu dana.“
Prodavac: „Da li ste imali neku nezgodu ili nešto slično?“
Kupac: „Ne.“
I onda je usledilo pitanje koje potencijalni kupac verovatno nije očekivao.
Prodavac: „Hm... Pa šta će Vam onda kasko?“
Zamislite reakciju sagovornika.
Pozvao je osiguravajuću kuću.
Želeo je ponudu.
A prodavac ga pita zašto mu je kasko uopšte potreban!
Kupac je bio pomalo zbunjen.
Kupac: „Pa... ovaj... Treba mi svakako.“
Ali prodavac nije požurio da mu predstavi svoju ponudu.
Nastavio je da postavlja pitanja.
Prodavac: „Da li ste već imali kasko u nekoj osiguravajućoj kući?“
Kupac: „Jesam.“
Prodavac: „Malo sam zbunjen. Šta je razlog da zovete nas, a već imate kasko? Da li je cena u pitanju?“
Kupac: „Pa, između ostalog.“
I sada dolazimo do jednog od najvažnijih trenutaka u ovom razgovoru.
Prodavac: „Pažljivo Vas slušam i kažete 'između ostalog'. A šta je glavno?“
Razmislite o ovom pitanju.
Koliko bi ga tradicionalnih prodavaca postavilo?
Koliko bi njih imalo hrabrosti da ne prihvati prvi odgovor, već da nastavi da istražuje stvarni razlog kupčevog interesovanja?
Pravi problem nije bila cena!
Kupac je na trenutak oklevao.
A onda je rekao:
„Pa... imao sam jednu nezgodu i poprilično je sporo bila isplata štete.“
Evo ga!
Sada konačno imamo mnogo važniju informaciju.
Kupac nije samo tražio jeftinije kasko osiguranje.
Bio je nezadovoljan načinom na koji je prethodna osiguravajuća kuća rešavala njegov zahtev za naknadu štete.
To je bio stvarni razlog zbog kojeg je razmatrao promenu.
Ali razgovor se tu nije završio.
Prodavac je rekao:
„Hvala Vam na iskrenosti, ali naš kasko je sigurno 30% skuplji od ostalih.“
Šta mislite kako je kupac odgovorio?
„Onda ništa, hvala Vam“?
Ne.
Odgovorio je:
„Razumem, ali ako ste efikasniji u isplati, onda me zanima Vaša polisa!“
I šta se dogodilo?
Prodavac je prodao polisu kasko osiguranja, iako je bila 30% skuplja od konkurentskih ponuda.
Razmislite o tome.
Kupac je pozvao da traži ponudu.
Ali je prodavac uspeo da sazna šta ga zaista muči.
I upravo to je promenilo tok razgovora.
Šta bi uradio tradicionalni prodavac?
Sada zamislite isti razgovor, ali sa tradicionalnim prodavcem.
Kupac poziva:
„Dobar dan, želeo bih ponudu za kasko osiguranje.“
Prodavac odgovara:
„Naravno, nema problema!“
Prikuplja podatke.
Priprema ponudu.
Šalje je.
A zatim?
Čeka.
Možda će sutradan pozvati da proveri da li je kupac primio ponudu.
Zatim će poslati još jedan mejl.
Možda će ponuditi dodatni popust.
I nadaće se da će kupac izabrati njegovu kompaniju.
Ali šta ne zna?
Ne zna zašto je kupac nezadovoljan postojećim osiguravačem.
Ne zna šta mu je najvažnije.
I ne zna da je kupac spreman da plati više ako dobije uslugu koja bolje rešava njegov problem.
Umesto da razgovara o vrednosti, možda će početi da se takmiči cenom.
A to je moglo biti potpuno nepotrebno.
Kada ne razumemo stvarni razlog kupovine, lako možemo početi da prodajemo ono što kupcu nije najvažnije.
Zato je sposobnost postavljanja kvalitetnih pitanja toliko važna.
HOPIUM – opijum za prodavce
U Sandleru koristimo jedan veoma zanimljiv izraz:
HOPIUM.
To je igra reči nastala povezivanjem engleskog hope, odnosno nada, i opium.
Šta predstavlja?
Stanje u kojem prodavac nema dovoljno informacija da proceni prodajnu priliku, ali se nada da će sve ipak završiti dobro.
Kupac kaže:
„Razmislićemo.“
Prodavac se nada.
Kupac kaže:
„Pošaljite nam ponudu.“
Prodavac se nada.
Kupac prestane da odgovara na mejlove.
Prodavac se i dalje nada.
I tako danima, ponekad i nedeljama, pokušava da sazna šta se dogodilo.
Ali nada nije strategija prodaje.
HOPIUM ne hrani porodicu. On hrani naš Ego i naša očekivanja.
Razmislite koliko vremena profesionalci prodaje troše na prilike za koje ne znaju da li su uopšte kvalifikovane.
Koliko ponuda šalju bez jasnog dogovora o narednom koraku?
I koliko energije ulažu u pokušaje da dođu do odgovora?
Zato je potrebno da prestanemo da se oslanjamo isključivo na nadu.
Potreban nam je sistem.
Dva razloga zbog kojih prodavci ostaju predvidivi
Zašto mnogi prodavci ne uspevaju da vode razgovore poput onog sa kasko osiguranjem?
U osnovi postoje dva problema.
1. Nemaju drugačiji rečnik
Tradicionalni prodavci često koriste iste rečenice.
„Recite nam šta Vam treba.“
„Dozvolite da Vam predstavim naše rešenje.“
„Pošaljite nam zahtev.“
„Pripremićemo Vam ponudu.“
„Nadamo se da ćemo sarađivati.“
Kupci su na to navikli.
Često unapred znaju šta će prodavac sledeće reći.
A kada ste predvidivi, sagovornik lako može da usmeri razgovor prema svom uobičajenom načinu kupovine.
Zato Sandler profesionalac mora da razvije drugačiji rečnik.
Rečnik koji mu omogućava da postavlja pitanja koja kupci ne očekuju.
Ne da bi ih zbunjivao.
Već da bi otvorio razgovor o problemima koji možda nisu očigledni.
2. Nemaju hrabrosti da koriste drugačije reči
Drugi problem je još važniji.
Možete naučiti sve Sandler tehnike.
Možete znati koja pitanja treba da postavite.
Možete imati odličan sistem prodaje.
Ali šta vam sve to vredi ako nemate hrabrosti da primenite naučeno?
Zamislite trenutak kada je prodavac pitao:
„Pa šta će Vam onda kasko?“
Da li je to uobičajeno pitanje?
Nije.
Da li postoji rizik da sagovornik bude iznenađen?
Naravno.
Ali upravo to pitanje pomoglo je prodavcu da nastavi razgovor drugačijim tokom.
Nije dovoljno znati drugačije reči. Potrebno je imati hrabrosti da ih izgovorimo.
A hrabrost se razvija učenjem, pripremom i vežbanjem.
Zatvorite prodaju na početku razgovora!
Sada dolazimo do centralne poruke ovog članka.
„Zatvorite prodaju na početku, a na kraju je samo potvrdite!“
Šta to znači u praksi?
Ne znači da treba da primorate kupca da odmah prihvati ponudu.
Niti da treba da preskočite kvalifikaciju.
U Sandler metodologiji ovaj princip povezujemo sa jasnim dogovorom o svrsi i očekivanjima razgovora.
Sa onim što nazivamo Predugovor.
Na početku sastanka možemo da se dogovorimo:
Zašto razgovaramo?
Koje teme treba da otvorimo?
Šta obe strane očekuju?
Koliko će sastanak trajati?
I koji mogu biti njegovi ishodi?
Na primer:
„Predlažem da tokom narednih pola sata pokušamo da razumemo probleme zbog kojih ste želeli da razgovaramo. Ako procenimo da postoji mogućnost da Vam pomognemo, dogovorićemo naredni korak. A ako utvrdimo da nema osnova za saradnju, potpuno je u redu da to otvoreno kažemo. Da li Vam to odgovara?“
Šta se time postiže?
Obe strane znaju čemu razgovor služi.
Kupac ima slobodu da kaže „ne“.
A prodavac ne mora da se nada da će se nešto dogoditi nakon sastanka.
Ne zatvaramo posao pre nego što smo razumeli kupca. Dogovaramo kako ćemo razgovarati i kako ćemo proceniti ishod.
To je suština ovog pristupa.
Prodaju često izgubimo pre nego što smo je započeli
U originalnom tekstu iznosim jednu provokativnu tvrdnju:
„Prodaju niste izgubili na kraju razgovora kada vam kažu 'Čućemo se' ili 'Razmislićemo'. Prodaju ste dobili ili izgubili onog trenutka kada jedan drugom kažete 'Zdravo'!“
Šta želim time da kažem?
Da prvi trenutak razgovora može biti izuzetno važan.
Jer tada često počinje da se oblikuje odnos između prodavca i potencijalnog kupca.
Ko će postavljati pitanja?
Ko će određivati očekivanja?
Da li će prodavac odmah početi da prezentuje?
Ili će pokušati da razjasni zašto je sagovornik pristao na razgovor?
Zamislite da kupac odmah kaže:
„Hajde, da čujemo šta nudite.“
Tradicionalni prodavac počinje da priča.
Ali Sandler profesionalac može odgovoriti:
„Rado ću Vam objasniti šta radimo. Da li mogu prvo da Vas pitam šta Vas je navelo da razgovarate sa nama?“
Primećujete razliku?
Nije odbio kupca.
Nije bio neprijatan.
Ali nije ni automatski pristao da održi prezentaciju.
Pokušao je da razume svrhu razgovora pre nego što počne da predstavlja rešenje.
I upravo tu se pokazuje razlika između tradicionalnog pristupa i sistemskog vođenja prodaje.
Ako nemate svoj sistem prodaje, pratićete kupčev sistem kupovine
Postoji jedno izuzetno važno Sandler pravilo:
„Ako nemate svoj sistem prodaje, potpаšćete pod njegov sistem kupovine!“
Razmislite o tome.
Kupac ima svoj način kupovine.
Možda želi da prikupi tri ponude.
Možda prvo razgovara sa nekoliko dobavljača.
Možda želi da sazna okvirne cene.
A možda ima ozbiljan problem koji želi da reši.
Sve su to legitimni razlozi.
Ali šta je vaš sistem?
Da li automatski pristajete na svaki zahtev?
Ili imate jasan način da procenite postoji li kvalifikovana prodajna prilika?
Ako nemate svoj proces, lako možete postati deo kupčevog procesa prikupljanja informacija.
I tada vam se može dogoditi da ulažete vreme i energiju, a da zapravo ne znate koliko je saradnja realna.
Sopstveni sistem prodaje ne služi tome da nadvladate kupca, već da odgovorno upravljate svojim vremenom i profesionalnim aktivnostima.
Nemojte postati besplatni savetnik
Jedna od najčešćih grešaka u tradicionalnoj prodaji jeste prerano demonstriranje znanja.
Kupac zatraži informacije.
A prodavac počinje da objašnjava.
Predstavlja kompaniju.
Govori o proizvodima.
Deli savete.
Predlaže rešenja.
I pokušava da impresionira sagovornika.
Zašto?
Možda zato što želi da pokaže koliko zna.
Možda zato što očekuje da će kupac prepoznati njegovu stručnost.
Ili zato što veruje da će biti nagrađen ako bude dovoljno koristan.
Ali postoji ozbiljan problem.
Ako još niste kvalifikovali potencijalnog kupca, kako znate da postoji mogućnost saradnje?
Možda sagovornik samo prikuplja informacije.
Možda nema odgovarajući budžet.
Možda ne učestvuje u donošenju odluke.
Ili možda trenutno uopšte ne želi da promeni postojeće rešenje.
Zato u Sandleru kažemo:
„Prodaja danas, a savetuj sutra!“
To ne znači da treba sakrivati korisne informacije.
Znači da vaša ekspertiza treba da bude deo profesionalnog odnosa, a ne zamena za kvalifikaciju.
Nemojte postati besplatni savetnik samo zato što se nadate da će vas kupac na kraju nagraditi poslom.
Da li ste kvalifikovali sastanak pre nego što ste seli u automobil?
Zamislite sledeću situaciju.
Pozvali ste potencijalnog kupca.
On je pristao na sastanak.
Vi ste zadovoljni.
Odmah unosite termin u kalendar.
Pripremate prezentaciju.
Sedate u automobil.
I krećete.
Ali želim da vam postavim pitanje:
Da li ste kvalifikovali taj sastanak?
Šta zapravo znate o sagovorniku?
Zašto je pristao da vas primi?
Koji problem želi da reši?
Šta očekuje od razgovora?
I koji bi bio koristan ishod sastanka?
Ako nemate odgovore, možda ste prerano odlučili da investirate svoje vreme.
Naravno, ne morate unapred znati sve detalje.
Za to sastanak i postoji.
Ali treba da postoji dovoljno jasna svrha razgovora.
I dovoljno razloga da verujete da sastanak ima poslovnog smisla.
Zakazan sastanak nije automatski i kvalifikovan sastanak.
Ta razlika može imati ogroman uticaj na produktivnost prodajnog tima.
Dve stvari koje morate znati pre svakog sastanka
Želim da zapamtite dva pitanja.
1. Da li je sastanak kvalifikovan?
Da li imate dovoljno informacija da procenite da sastanak ima smisla?
Da li postoji razlog zbog kojeg bi potencijalni kupac želeo da razgovara sa vama?
Ili ste jednostavno uspeli da dobijete termin?
2. Zašto idete na sastanak i zašto vas druga strana prima?
Šta želite da saznate?
Šta sagovornik očekuje?
Da li imate isto razumevanje svrhe razgovora?
Ili vi očekujete prodajnu priliku, dok druga strana želi samo da čuje prezentaciju?
Ovo su jednostavna pitanja.
Ali koliko ih prodavaca zaista postavlja pre svakog sastanka?
Ako ne znate odgovore, povećavate rizik da ćete se vratiti u kancelariju sa poznatim rečenicama:
„Razmislićemo.“
„Pošaljite ponudu.“
„Čućemo se.“
Ili:
„Javićemo Vam se kada donesemo odluku.“
Nemojte osuđivati kupca za ono što niste prethodno dogovorili
Postoji još jedno veoma moćno Sandler pravilo:
„Nemojte osuđivati kupce što vam rade nešto što vam se ne sviđa, a niste im na početku rekli da vam to ne rade!“
Razmislite koliko je to važno.
Prodavci često govore:
„Kupac me je zavlačio.“
„Nije mi se javio.“
„Tražio je ponudu, a onda nestao.“
„Iskoristio je moje vreme.“
Ali šta ste na početku dogovorili?
Da li ste razgovarali o tome šta će se dogoditi nakon sastanka?
Da li ste razjasnili kada će se doneti odluka?
Da li ste dogovorili naredni korak?
Ili ste pretpostavili da će se sve nekako rešiti?
Ako niste imali jasan dogovor, teško je očekivati da druga strana unapred zna kakav ishod vi smatrate prihvatljivim.
Naravno, kupac je odgovoran za sopstveno ponašanje.
Ali i vi ste odgovorni za to da jasno izrazite svoja očekivanja.
Profesionalna prodaja podrazumeva dogovor, a ne pretpostavku.
Zato se o mogućim ishodima razgovara na početku.
Ne tek kada je sastanak završen.
Zašto prodavac ulaže mnogo više emocija od kupca?
Sada želim da vam postavim nekoliko veoma važnih pitanja.
Kada odlazite na prodajni sastanak, šta sve ulažete?
Svoje vreme.
Energiju.
Znanje.
Resurse kompanije.
Troškove pripreme.
I nešto što mnogi prodavci, direktori prodaje i HR profesionalci često zanemaruju.
Svoja lična očekivanja!
Drugim rečima, svoje emocije.
Razmislite o tome.
Na skali od 1 do 10, koliko očekujete da sastanak bude uspešan?
Ako vam je posao važan, možda je vaše očekivanje 9 ili 10.
Želite da prodate.
Želite da ostvarite plan.
Želite da opravdate ulaganje svog vremena.
I želite da se vratite sa dobrim vestima.
A sada postavite sebi drugo pitanje:
Da li potencijalni kupac ima isti nivo očekivanja?
Možda nema.
Možda želi samo da prikupi informacije.
Možda razmatra nekoliko mogućnosti.
A možda uopšte ne planira da donese odluku u skorije vreme.
I tako se dve osobe nalaze na istom sastanku, ali sa potpuno različitim očekivanjima.
Kome je više stalo – vama da prodate ili kupcu da kupi?
Ovo pitanje može biti veoma neprijatno.
Ali je važno.
Kome je više stalo?
Vama da prodate?
Ili kupcu da kupi?
Ako vam je mnogo više stalo da dobijete posao nego što je kupcu stalo da reši svoj problem, postoji rizik da izgubite profesionalnu ravnotežu.
Počinjete da se prilagođavate svakom zahtevu.
Izbegavate važna pitanja.
Pokušavate da ostavite što bolji utisak.
I plašite se da čujete negativan odgovor.
A kupac?
On možda nema ni približno isti nivo zainteresovanosti.
Možda je potpuno opušten.
Nema potrebu da žuri.
I nema razlog da odmah donese odluku.
Šta se tada događa?
Prodavac postaje emotivno vezan za ishod.
A sagovornik to može da primeti.
Zato nije dovoljno samo imati cilj da prodate.
Potrebno je da razumete i koliko je kupcu važno da kupi.
Kvalitetan prodajni razgovor zahteva da obe strane imaju jasan razlog da u njemu učestvuju.
Zašto je važno da ne dozvolite Egu da vodi prodaju?
U Sandler metodologiji govorimo i o uticaju ego stanja na naše ponašanje.
Jedan od problema nastaje kada želimo da se dopadnemo sagovorniku.
Da budemo prihvaćeni.
Da čujemo nešto pozitivno.
I da izbegnemo neprijatnost.
Zato ponekad pristajemo na stvari koje nisu u našem profesionalnom interesu.
Kupac traži ponudu.
Mi je šaljemo.
Traži prezentaciju.
Mi je organizujemo.
Traži popust.
Mi pokušavamo da ga odobrimo.
I sve vreme se nadamo da će nas nagraditi saradnjom.
Ali šta ako nikada nismo utvrdili da postoji stvarna prodajna prilika?
Tada možda ne prodajemo profesionalno.
Možda samo pokušavamo da zaštitimo sopstveni Ego od odbijanja.
Ne treba da tražimo emotivnu potvrdu sopstvene vrednosti od potencijalnih kupaca.
Prodaja je profesionalna aktivnost.
I rezultat jednog razgovora ne određuje našu vrednost kao osobe.
Kako izgleda drugačiji prodajni sastanak?
Zamislite da ste zakazali sastanak sa potencijalnim kupcem.
Pre nego što odete, već ste razjasnili osnovni razlog susreta.
Znate ko će učestvovati.
Znate o čemu ćete razgovarati.
I imate okvirni dogovor o mogućem ishodu.
Na početku sastanka kažete:
„Hvala Vam što ste izdvojili vreme. Predlažem da prvo razumem šta Vas je navelo da razmatrate promenu. Ako ustanovimo da možemo da pomognemo, razgovaraćemo o narednim koracima. Ako ne vidimo osnov za saradnju, potpuno je u redu da to otvoreno kažemo. Da li Vam takav dogovor odgovara?“
Sagovornik prihvata.
Zatim počinjete da postavljate pitanja.
Ne pričate odmah o svojoj kompaniji.
Ne predstavljate sve proizvode.
Ne pokušavate da impresionirate kupca.
Već saznajete šta mu je važno.
Upravo kao prodavac kasko osiguranja iz naše priče.
Kupac je želeo ponudu.
Ali prodavac je otkrio problem sa isplatom štete.
I tek tada je bilo moguće razgovarati o stvarnoj vrednosti osiguranja.
Profesionalna prodaja ne počinje prezentacijom. Počinje razumevanjem.
Kada prestanete da jurite odgovore, počinjete bolje da prodajete
Za kraj, želim da se vratimo na ono što mnoge prodavce najviše frustrira.
Održali ste sastanak.
Poslali ponudu.
I sada jurite odgovor.
Zovete.
Pišete.
Podsećate.
Pitate da li su imali vremena da razmotre ponudu.
A kupac vam ponavlja:
„Još razmišljamo.“
Koliko dugo ste spremni da nastavite?
Koliko vremena ćete uložiti?
I koliko emocija?
Možda je vreme da promenite pristup.
Da prestanete da merite uspeh brojem održanih sastanaka.
Da prestanete da šaljete ponude samo zato što ih neko traži.
I da naučite da kvalifikujete prodajne prilike pre nego što u njih uložite ozbiljne resurse.
Jer nije svaki sastanak vredan vašeg vremena, niti je svaki zahtev za ponudom znak ozbiljne namere za kupovinu.
A to ne znači da je kupac loš.
Znači da vi morate naučiti da procenite kada postoji stvaran razlog za saradnju.
Prodaju zatvorite na početku, a na kraju je potvrdite!
Želim da zapamtite nekoliko stvari.
Nemojte očekivati da će vas kupac nagraditi samo zato što ste bili ljubazni.
Nemojte odmah demonstrirati sve svoje znanje.
Nemojte slati ponude bez kvalifikacije.
Nemojte odlaziti na sastanke ako ne razumete njihovu svrhu.
I nemojte se ljutiti kada se razgovor završi drugačije od onoga što ste očekivali, ako ta očekivanja prethodno niste razjasnili.
Naučite da koristite drugačije reči.
Postavljajte pitanja koja otkrivaju stvarne probleme.
Razvijajte hrabrost da prihvatite i negativan odgovor.
I naučite da unapred dogovarate očekivanja.
Jer:
„Ako nemate svoj sistem prodaje, potpаšćete pod kupčev sistem kupovine!“
A sada želim da vam postavim dva završna pitanja.
Koliko često odlazite na sastanak, održite prezentaciju i zatim jurite odgovor?
I:
Šta ćete uraditi drugačije na svom sledećem prodajnom sastanku?
Život je previše kratak da biste stalno prihvatali neodređene odgovore i ostajali zarobljeni u neizvesnosti.
Zato naučite da vodite razgovor drugačije.
ZATVORITE PRODAJU NA POČETKU, A POTVRDITE JE NA KRAJU!
Dragan Vojvodić
Sandler Srbija
Ozbiljan trening za ozbiljne ljude!