Skip to Content Top

KOLIKO VAS KOŠTAJU PONUDE KOJE ZAVRŠAVAJU KOD KONKURENCIJE?

|

Koliko puta ste tokom razgovora sa potencijalnim klijentom čuli:

„Pošaljite nam ponudu. Zainteresovani smo, ali želimo prvo da vidimo šta nudite.“

I šta uradite?

Sednete za računar i počnete da pripremate ponudu.

Ulažete vreme, energiju, znanje, a često i emocije.

A negde duboko u sebi već naslućujete da od tog posla verovatno neće biti ništa.

Zašto?

Zato što će vaša ponuda najverovatnije završiti na stolu konkurencije.

Da li vam se smučilo da trošite vreme na ponude koje drugi koriste da bi dobili bolju cenu?

Kako znate da vaša ponuda završava kod konkurencije?

Jednostavno.

Zato što i vi povremeno dobijate ponude konkurencije, zar ne?

Kupci žele da uporede uslove, cene i mogućnosti.

To je razumljivo.

Ali zašto im vi toliko olakšavate taj posao?

Zašto šaljete ponude sagovornicima koje prethodno niste kvalifikovali?

Da li zato što imate menadžera koji vam stalno govori:

„Pošalji ponudu! Ne smemo da izgubimo kupca!“

A ja vas pitam:

Kako možete izgubiti kupca kojeg još niste ni imali?

Ne zaboravite jedno važno Sandler pravilo:

„Ne možete izgubiti ono što niste ni imali!“

Ako potencijalni klijent nije prošao proces kvalifikacije, ako niste razumeli njegove stvarne potrebe i ako niste dogovorili ključne elemente saradnje, šta zapravo pokušavate da sačuvate?

Prodajnu priliku?

Ili samo sopstvenu nadu da će od toga nešto biti?

Da li ste svesni šta sve otkrivate konkurenciji?

Da li ste se nekada zapitali šta zapravo predstavlja vaša ponuda?

To nije samo dokument sa cenom.

To je poslovni dokument vaše kompanije koji često sadrži dragocene informacije:

  • Cene proizvoda i usluga.

  • Rokove isporuke.

  • Metodologiju izvođenja usluge.

  • Informacije o raspoloživosti robe.

  • Uslove i način poslovanja.

Zašto tako lako dajete sve te informacije nekome za koga još ne znate da li zaista želi da sarađuje sa vama?

Vaša ponuda može završiti na svojevrsnoj „javnoj licitaciji“ kod konkurencije.

Konkurent zatim može da analizira vaše uslove, uporedi cene i prilagodi svoju ponudu tako da bude privlačnija kupcu.

A vi ste mu praktično pomogli da to uradi!

I onda se ljutite kada vas kupac ucenjuje dodatnim popustima ili konkurentskim ponudama.

Ali razmislite o tome.

Zašto radimo stvari koje nam smetaju, a zatim se ljutimo zbog njihovih posledica?

Nismo li i sami odgovorni za deo problema?

Najveći problem nije izgubljena prodaja

Nije najgore to što možda nećete dobiti posao.

Mnogo je opasnije što ćete, ako ne promenite način razmišljanja i ponašanja, sledeći put uraditi potpuno isto.

Opet ćete razgovarati sa potencijalnim kupcem.

Opet ćete dobiti zahtev za ponudom.

Opet ćete uložiti vreme u njenu pripremu.

I opet ćete čekati odgovor.

A kada ga ne dobijete, reći ćete da je konkurencija jeftinija, da kupci samo gledaju cenu ili da je tržište teško.

Međutim, možda problem nije samo u tržištu.

Možda je problem u vašem sistemu prodaje.

Ili u tome što ga uopšte nemate.

Hopijum = Opijum

Postoji jedna strategija koju mnogi prodavci svakodnevno koriste, iako toga nisu svesni.

Ja je nazivam:

„Hopijum = Opijum“

To je strategija zasnovana na nadi.

„Možda će se javiti.“

„Možda će prihvatiti ponudu.“

„Možda ćemo dobiti posao.“

Ali nada nije sistem prodaje.

Profesionalac prodaje ne sme da zasniva svoje rezultate na nadi da će se nešto dogoditi.

Mora da zna šta radi, zašto to radi i kako da proceni da li postoji stvarna prodajna prilika.

U suprotnom, svakodnevno će ulagati vreme u razgovore koji ne vode nikuda.

Zašto prodavci ipak nastavljaju da šalju ponude?

Zato što su često suočeni sa unutrašnjim konfliktom.

Sa jedne strane, imaju plan prodaje koji moraju da ispune.

Sa druge strane, osećaju pritisak da šalju što više ponuda jer veruju da će tako povećati verovatnoću da ostvare rezultat.

Ali šta se dešava kada šaljete ponude ljudima koji nisu kvalifikovani?

Trošite vreme.

Trošite energiju.

Izlažete svoju kompaniju nepotrebnom otkrivanju poslovnih informacija.

A pritom ostajete bez kontrole nad prodajnim procesom.

Zato je vreme da promenite pristup.

Umesto da učite kako da pošaljete više ponuda, naučite kako da kvalifikujete potencijalne kupce.

Kada ponudu zaista treba poslati?

U Predsedničkom klubu učimo jedno važno pravilo:

„Ponuda može da ode samo kao pisana potvrda prethodno usmeno dogovorenih elemenata saradnje!“

Razmislite koliko je ovo drugačije od tradicionalnog pristupa.

Tradicionalni prodavac često šalje ponudu kako bi započeo ozbiljan razgovor.

Profesionalac koji koristi sistem prodaje najpre vodi razgovor, postavlja pitanja, razume potrebe i kvalifikuje prodajnu priliku.

Tek kada se obe strane usaglase oko ključnih elemenata moguće saradnje, ponuda dobija svoj pravi smisao.

Ona više nije pokušaj da nekoga ubedite da kupi.

Ona postaje potvrda onoga o čemu ste već razgovarali i šta ste dogovorili.

Nemojte započinjati prvi kontakt slanjem ponude

Zapamtite još jedno Sandler pravilo:

„Nikada ne započinjite prvi kontakt slanjem ponude, jer to može biti najbolji način da sebi zatvorite vrata!“

Zašto?

Zato što je potencijalni kupac možda dobio sve informacije koje su ga zanimale.

Dobio je cenu.

Dobio je uslove.

Dobio je metodologiju.

I sada mu možda više niste potrebni.

Može da nastavi razgovore sa konkurencijom, a vi ostajete da čekate.

Zato prestanite da šaljete ponude samo zato što ih je neko zatražio.

Počnite da postavljate pitanja.

Naučite da prepoznajete kvalifikovane kupce.

Dogovorite očekivanja i sledeće korake pre nego što potrošite vreme na izradu ponude.

Jer vaš posao nije da pravite što više ponuda, već da stvarate kvalitetne prodajne prilike koje mogu dovesti do saradnje.

I zapamtite:

Ne možete izgubiti ono što niste ni imali!

Želim vam uspešnu prodaju!

Dragan Vojvodić
Sandler Srbija